Moja priča je počela prije godinu i pol u jednom malom gradiću u Makedoniji. U sklopu razmjene studenata i kratkog projekta, srela sam mlade diljem svijeta. Tijekom upoznavanja, predstavljanja, puno puta sam u sklopu njihovih biografija čula skraćenicu EVS.
Zaintrigirana tom skraćenicom koju prvi put čujem, počela sam postavljati mnoga pitanja. Nakon odgovora, već sam potpisala papire u glavi da idem i ja iskusiti tu avanturu.

Ukratko, Europski volonterski servis je projekt Europske Komisije koji omogućuje mladoj osobi između 18-30 godina da postane volonter u stranoj zemlji, od dva do dvanaest mjeseci. Volontirajući za nevladinu organizaciju, fondaciju, osim plaćenih viznih, putnih troškova, dobiva se džeparac koji je dovoljan za osnovne troškove, novac za stanarinu, režije. Zvuči idealno, a na kraju je tako i ispalo.

Prvi korak pri dobivanju ove prilike, apliciranja, jeste naći sending organizaciju u svojoj zemlji, koja će potpisati ugovor s hosting organizacijom u kojoj će volonter odrađivati svoj projekt. Pri povratku u Sarajevo, odmah sam krenula za potragom. Nakon dva klika na internetu, pronašla sam SOS dječje selo, kontaktirala sam ih preko e-maila. Tog trena sam odlučila uzeti pauzu od master studija i iskušati se u nečemu nepoznatom. Preko e- maila sam poslala potrebni formular koji sam ispunila osnovnim informacijama o sebi, koji mi je poslao EVS koordinator. Poslije toga smo zakazali sastanak, na kojem smo službeno krenuli s mojom avanturom.

Sami početak se odvija preko dvije aktualne stranice, na službenoj stranici EVS-database koji sadrži sve akreditirane organizacije (http://europa.eu/youth/evs_database), s Youthnetworks stranicom koja nudi uštedu vremena (http://www.youthnetworks.eu/SearchVacancy.aspx).

EVS-database, na toj stranici se nalaze sve akreditirane organizacije koje nude određene projekte za volontere, sve je priloženo u sažetku, sami opis određene organizacije, kontakt, projekt za volontera, opis projekta. Međutim, tu se ne otvaraju pozivi za volontere, tako da u samom trenutku kada želite kontaktirati organizaciju, nadajući se da ima otvoreno mjesto za vas, oni možda u zadanom trenutku nemaju otvorenu poziciju.

Išla sam linijom manjeg otpora, uštedjela sam mnogo vremena, pratila sam samo stranicu YouthNetworks na kojoj se nalaze svi trenutni otvoreni pozivi akreditiranih organizacija. Priložen je rok prijave, opis projekta, tražene kvalifikacije, naravno traži se biografija i motivacijsko pismo, to dvoje je neizostavno.

Na samom početku našla sam par projekata bliskih mojoj profesiji, odnosima s javnošću, koji su se odvijali u raznim zemljama, sastavila sam malu listu i krenula aplicirati. Cilj je bio otići na dugoročne projekte koji su trajali više od dva mjeseca. CV je već bio gotov, samo je čekao male dopune, nakon njega krenuo je onaj teži dio, sastavljanje motivacijskog pisma. Naravno svakom projektu sam morala prilagoditi motivacijsko pismo.

Morala sam izbaciti svu svoju kreativnost na jednom papiru, jer taj papir je predstavljao mene u najboljem svjetlu. Znajući da prosječno svaka organizacija dobije preko stotinu motivacijskih pisama, moraš se istaknuti među svim tim slovima, i nagomilanim aplikacijama.

Nakon petnaest odbijenih aplikacija, u sljedećem e-mailu sam bila primljena u uži krug za dugoročni projekt u Velikoj Britaniji, jedna otvorena pozicija, preko stotine aplikacija. Trema je uradila svoje na Skype intervju, ali nakon te odbijenice, nisam odustala.
Nakon par dana, Toplum GönüllüleriVakfı (CommunityVolunteersFoundation)  je otvorio poziv za dvije otvorene pozicije. Jedna od najvećih nevladinih organizacija u Turskoj koja se bavi poticanjem mladih ljudi da sudjeluju u projektima, da budu društveno odgovorni.

Svojim radom, projektima, uključuju mlade ljude u zajednicu na dobrovoljnoj bazi. Dužnosti volontera su se uklopile s mojom profesijom. Još jedna divna stvar u vezi ovog projekta je bilo mjesto, grad odrađivanja EVs-a, a to je na moju sreću, bio Istanbul. Znala sam da nakon poprilično dosta odbijenih aplikacija, nešto znatno bolje me je čekalo.

Pri apliciranju, nisam se ovaj put potrudila oko motivacijskog, bila sam poprilično ležerna i opuštena u pismu, ali sam prenijela dosta energije pomoću koje sam poručila da oni mene jednako trebaju, koliko i ja njih. Nakon par dana došao je e-mail, bila sam primljena u uži krug.

Došao je na red Skype intervju, dvadeset najdužih minuta koje sam osjetila, ali nije bilo velike treme. Sutradan, pokucao je na vrata novi e-mail, u kojem je glasilo da idem raditi, živjeti u Istanbulu na godinu dana. Sreći nije bilo kraja. Sve se odvijalo u veljači, a projekt je počeo u rujnu. Sva moja očekivanja su se ispunila i više od toga. Počevši od mog posla, jako sam zadovoljna svakim svojim radnim danom i svakom novom lekcijom, informacijom koju naučim. Radim pet dana u tjednu, a vikend je slobodan.

Svaki dan se budim u osam, pređem iz Azije u Europu, od deset počinje radno vrijeme, završava u šest. Svi moji troškovi su pokriveni od Europske Unije. Moja dužnost kao Evs volontera jeste da updatiram web site organizacije na engleskom jeziku, pišem razne članke o našim projektima, radionicama, treninzima za mlade ljude. Putujem kroz cijelu Tursku organizirajući radionice za mlade ljude, promoviram EVS na svakom koraku, trenutno radim na svoja dva projekta koja će biti realizirana prije ljeta. Svaki dan je sadržajan, pun dobre energije, divnih ljudi.

Živim, družim se s ljudima koji dolaze sa svih strana svijeta, nadograđujem se u svakom smislu. Radite ležerno, imajući prostora za svoje ideje koje vam šef uvažava jer i on uči od vas. Učite novi jezik, usavršavate engleski. Gradite nova prijateljstva s ljudima iz drugih krajeva svijeta. Usavršavate svoje znanje, učite o sebi i drugima, počinjete gledati više stvari iz različitih pespektiva.
Putujete, širite svoje horizonte. I u svakom slučaju osim ogromnog iskustva koje će vam se ugravirati u životu, nosit će i određenu težinu u CV-u.
Nadam se da će što više mladih ljudi doći do ovih informacija i prepoznati pravu magiju koja se krije iza ovog servisa. Bila bih jako zahvalna, ako bi moja priča potaknula nekoga, da se odvaži na ovu avanturu!

Dalila Osmić

Bolji Ljubuški