U nedjelju, 10. prosinca, na Ditinjce, djeca su morala roditeljima skupiti priloge za otkup, ili će slijediti kazna. Sv. Lucija (13. prosinca) bio je dan kada su se u staro doba darivala djeca, kada se počinjala sijati božićna pšenica te se skupljala drva u kuću za Božić.
Materice (17. prosinca) bio je dan kada su djeca vezala rano ujutro majku, koja im je morala platiti otkup (voćem ili kolačima).

Očići (24. prosinca)  značilo je da su očevi morali platiti djeci za otkup. Na isti dan blagovao se i Badnjak, čije ime je u svezi s glagolom bdjeti (latinski vigilare).
Glava kuće unosila je badnjak u kuću i čestitao ukućanima: "Valjen Isus i Marija! Dobro vam došla Badnja večer i sutrašnje Porođenje Isusovo. Svi ukućani odgovarali su, posipajući ga žitom: "I s tobom Bog da' zajedno!" U kući je razbacana slama da se dočara slika štalice.
Badnjak ima pogansko podrijetlo, ali etnolozi se još spore o njegovoj ulozi i značenju. Božić je strogo obiteljski blagdan. Na svečanom ručku za sinijom nađe se božićna pogača, sir, kupus, meso i bukara vina. Pale se tri božićne svijeće, uz križanje i riječi: "Kako se ove sviće upalile, tako nami Bog svaku sriću udili."
Nakon Božića blagovalo se i u druge dane. Na Stipanjdan (26. prosinca) težaci su izlazili vani s konjima i utrkivali se, na Ivanjdan (zimski) slama se iznosila vani i stavljala na voćke, a u crkvi se obavljao blagoslov vina. Na Mladince (28. prosinca) djecu se moglo "mladičati", išibati da brže rastu.
Božićni običaji tradicionalno su završavali na Vodokršće, kada se obavlja blagoslov domova i obitelji.

R. D./Moj Ljubuški