Ispiši ovu stranicu
Četvrtak, 24 Travanj 2014 18:11

Gimnazijalci u društvu s književnikom Veselkom Koromanom

Napisao/la 
Gimnazijalci u društvu s književnikom Veselkom Koromanom Gimnazijalci u društvu s književnikom Veselkom Koromanom

Književnik Veselko Koroman družio se s ljubuškim gimnazijalcima dana 24. travnja 2014. godine. Učenice četvrtog razreda izborne nastave hrvatskog jezika pripremile su tridesetak pitanja za pjesnika na koja je on kroz svoje predavanje dao odgovore. Bilo je zanimljivo i novo iskustvo družiti se sa živućim književnikom, našim Ljubušakom.

Koroman je u razgovoru rekao kako je „potrebu da se izrazi“ osjećao još kao sedmogodišnjak.
Dotaknuo se i svog bogata književnog opusa koji obuhvaća 46 knjiga ,a gimnazijskoj knjižnici poklonio je tri svoje knjige. Govoreći o svom antologijskom radu, napomenuo je učenicima da su oni dužni napisati povijest bosanskohercegovačke hrvatske književnosti.
Pročitao je nazočnima pjesmu Doći će vrijeme, napomenuvši kako ju je u sebi nosio desetak godina prije nego je pretočena na papir.
Upitan kako piše, naglasio je kako je „kadikad inspiriran, a kadikad piše iz čiste volje za stvaranjem“.
Podsjetio je kako je „riječ neizgubiva i djeluje na dulji rok“ te tako utječe na vrijeme i ljude u njemu.
Maturantima Gimnazije Ljubuški poručio je: „Moramo se ravnati prema svijetu u kojem se nalazimo i u sve uložiti osobni napor.“
Bilo je to četrdesetpetominutno druženje na kojem smo doznali da ni sam gospodin Koroman (kao i većina naših učenika) kao školarac „nije znao da postoje i živi pjesnici.“

DOĆI ĆE VRIJEME

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što
ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnice i more, knjige i anđele.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što
ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar
i tminu.
Naroda sto je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što
Ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.

Tekst i foto: prof. Mirela Čuvalo