O ovom djelu od iznimne kuturne i jezične važnosti govorili su: prof. dr. Antun Lučić s Filozofskoga fakulteta u Mostaru (napisao pogovor), mr. sc. Radoslav Dodig, predsjednik Matice hrvatske - ogranak Ljubuški te sam autor.

U svojim izlaganjima predstavljači su istaknuli kako se radi o djelu koje zalužuje veliku pozornost. Posvećeno je našim precima i s 13 tisuća riječi ukazuje na bogatstvo zapadnohercegovačkoga govora. Sinoćnje događanje bila je prigoda da se začuju i zvuci gange u izvedbi ljubuških gangašica, svojevrsnih čuvarica kulturne tradicije.

Ričnik zapadnohercegovačkoga govora objavljen je u sunakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Širokom Brijegu i nakladnika DAN iz Zagreba. Recenzenti su prof. dr. Sanja Vulić s Hrvatskih studija u Zagrebu i prof. dr. Ivan Jurčević s Filozofskoga fakulteta u Osijeku i Filozofskoga fakulteta u Mostaru, a pogovor je napisao prof. dr. Antun Lučić s Filozofskoga fakulteta u Mostaru; urednik je dr. Vjekoslav Boban. Ričnik pisan na 544 stranice osim uvodnog dijela (Zemljopisni okvir, Skupljanje riči, Mirila uvrstbe, Sastav ričničkoga članka, Brojitba) sadrži esej o zapadnohercegovačkom govoru (Obćepovistni podatci, Područno ustrojstvo, Podritlo ZHgovora, Popis značajka ZH-govora), zatim 13.056 natuknica i 1.367 izričaja, opširan popis literature i na kraju zemljovid govora s ucrtanim jezikoslovnim granicama.

lz recenzije prof. dr. Sanje Vulić:

Navedeni primjeri dobro pokazuju u kolikoj je mjeri ovaj rječnik izvrstan izvor za različite rječotvorbene jezikoslovne i različite antropološke i sociološke analize i promišljanja. Neki drugi primjeri dobro bi ilustrirali druge mogućnosti raščlambe i zapažanja koja ovaj rječnik nedvojbeno pruža. U svakom slučaju, dobili smo rječnik koji će biti trajnim kultumim dobrom hrvatskoga naroda.

lz recenzije prof. dr. Ivana Jurčevića:

Budući da sam u osvrtu na pojedina poglavlja već iznosio svoje stavove i ocjene, ovdje ponovno ističem da je ova osebujna knjiga autora Ante Kraljevića Ričnik zapadnoercegovačkoga govora velik prinos ne samo dijalektološkim proučavanjima hrvatskoga jezika nego i očuvanju neprocjenjivo vrijedna leksičkoga blaga naših narječja, dijalekata i mjesnih govora. S obzirom na sve što je u knjizi izneseno i o knjizi rečeno svesrdno preporučujem njezino objavIjivanje.

lz pogovora prof. dr. Antuna Lučića:

U svoju tabakeru prikupljao je Ante Kraljević lipe riči s terena obilježenog štokavskom jugoistočnom facetom, nalazio ih je u hamih ljudi zorom i večeri, kroz slobodne i blagdanske dane, pri komunikološkim šumovima pa i ratnoj pohari, ali ih u stankama bilježi i iz napisanih književnih redaka. Kao da treba za vlas biti uporniji i pametniji od drugih pa uraditi jedan golem posao. Poput Vignja Miloševića prošao je više vlada i uređenja, ali se svako malo upućivao u svoje plemenito i na njemu, za sve dobre namjemike, rastvorio knjigu govora.

Bolji Ljubuški