Uz autora, koji se zahvalio nazočnima na dolasku i podršci pri objavi svoga pjesničkog prvijenca ...A bura pušika", o navedenom djelu je govorio novinar i književnik Dušan Musa. Promociju je dodatno obogatio nastup ljubuškog guslara Željka Keže koji je odguslio autorovu pjesmu "Glavički lovci".

U osvrtu na epiku autora Ivana Kraljevića, novinar Musa je, među ostalim, kazao:

- Pored toga što je riječ o iznimno toploj, pravoj lirskoj poeziji iskazanoj na epski način, zbirka „…A bura pušika“, jezgrovita, stilski bogatog i sadržajnog naslova, ima i niz drugih vrijednosti. Ona je i socijalna slika vremena, ljudi i prilika koje su ne tako davno vladale na ovim prostorima. Ivan ukazuje na naše tradicijske vrijednosti u doba naših očeva i baka - koje su nas učile životu, vrednovale, a to su - krepost i poniznost...

Subjekt je često miljama daleko od uobičajenih ljudskih vrijednosti, a one su krucijalno pitanje Ivanove poezije.

Ivanova omiljena tema su – lovci, a upravo taj lovački opus je i ponajbolji dio zbirke. Ivan svojim junacima ne da da se raspojasaju – svodi ih na običnu, rekao bih ljudsku razinu. Njegovi junaci su obični, hrabri, kršni, bistra oka, mirne ruke...

Kad govorimo o dobrim stranama ove zbirke to je svakako ikavica, a još jedna stvar koju bi ovom prilikom izdvojio su riječi – naše riječi, riječi naših predaka. Tako pas nije psić, štenac, nego jednostavno ćuko ili ker; skromna, siromašna vanjštinom neugledna žena je garibica; bezbeli – da, tako je sto posto; mlaćenicu, cicvaru, surutku, žmare i slično ne treba posebice pojašnjavati. Izgleda se Ivan oko toga pobrinuo - sudeći po mirisima; komšinica – susjeda, kenja – magarica, belaj – velika nevolja itd. Te riječi su naše jezično bogatstvo. Nije bitno kada su i zašto ušle, one su naše, ničega što je pripadalo našim precima ne treba se odricati – to je naše kulturno i svako drugo blago. Ivan nas je na to u svojoj zbirci podsjetio.

Dio iz recenzije Josipa Kraljevića

- Jednostavnim, ponegdje i arhaičnim jezikom autor prenosi događaje koje nećemo imati priliku vidjeti na televiziji, čitati na internetu ili u nekom žutom listu, ali ćemo ih čuti ako dođemo među ljude. Iako uz većinom humorističan prizvuk, iz svakog slova ove knjige pršti ideja povratka čovjeka onom što zaiste jeste. Povratak obitelji, selu, prirodi i društvu. Najjednostavnije ali i najtočnije rečeno, ovo je knjiga o jednostavnim ljudima za jednostavne ljude.

...

Kada govorimo o Kraljevićevim počecima pisanja, prvi uradak je zabilježio koncem sedmadesetih, ali nikada nije ugledao svjetlo dana.

Ozbiljnije je počeo pisati 1993./94. kada su mu neke pjesme objavljivane u humorističnim emisijama na Radiju Ljubuški koje je on i uređivao. U Biberachu u Njemačkoj, godine 1995. nastala je pjesma "Deverići", a inspirirao ga je radni kolega Ivan Alilović - Rana s kojim radi od "stoljeća sedmog".

Upravo će kolege s posla natjerati Ivana da objavi sve pjesme koje su oni čitali i slušali na guslama i pohranili u računalo. Većina pjesama je lokalnog karaktera i u uglavnom su duhovite, osobito one o lovcima.
Veći dio "materijala" o lovačkim zgodama servirali su prijatelji i kolege Boro Keža iz Studenaca  i Miro Vasilj s Crnopoda, a odguslio poznati ljubuški guslar Željko Keža. Za Miru Vasilja kaže da je urednik ove knjige, on je marljivo bilježio i skupljao pjesme koje bi većinom propale da njega nije bilo.

Antonela Marinović, mag. nov.

Bolji Ljubuški