Nakon ulazne procesije zlatomisnik je započeo svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju vikara provincije fra Ivana Ševe, humačkog gvardijana fra Velimira Mandića, fra Ivana Kvesića – također zlatomisnika, te dvadesetak ostale braće svećenika. Svečanosti ove proslave također su doprinijela i braća, bogoslovi te novaci, a svojim pjevanjem župni zbor s Humca pod ravnanjem s. Robertine Barbarić uveličao je ovo slavlje. Uz zlatomisnikovu rodbinu na ovo slavlje okupili su se mnogobrojni vjernici s Humca te vjernici iz fra Ferdine rodne župe – Vitina.

Propovjednik, humački župnik fra Ivan Boras u homiliji, obrativši se zlatomisniku, kazao je između ostaloga: „Smatram da i danas – u ovoj punoj crkvi sv. Ante na Humcu pred braćom svećenicima i rodbinom, pred prijateljima – možeš reći i  priznati da te tijekom 50 godina tvoga svećeničkog života i djelovanja Bog nikada nije iznevjerio i na cjedilu ostavio, da je uvijek bio s tvoje lijeve i desne, ispred tebe i iza tebe, tvoj Bog. I da zbog toga s pravom možeš reći: Blagoslovljen Bog uvijeke! I upravo to, tu hvalu i zahvalu koju ti, fra Ferdo, danas u ovom  svečanom času Bogu smiješ izreći, zašto i mi to isto ne bismo mogli ponoviti i proslijediti s veličanjem Božje milosti koja je preko tebe i tvoga svećeništva mnoge dotaknula i u mnogima se nastanila.“
 
Na koncu zlatomisničkoga slavlja u ime provincijala fra Miljenka, Uprave, cijele Provincije kao i u svoje osobno ime, prigodnim riječima slavljeniku se obratio vikar provincije fra Ivan Ševo i zahvalio mu za sve što je učinio djelujući kao svećenik kroz 50 godina u našoj Provinciji. Fra Ferdi su također zahvalili i čestitali humački gvardijan fra Velimir u ime humačkoga bratstva te župnik u ime humačkoga vjernoga puka.
Primivši srdačno sve čestitke nazočnima se obratio i sam zlatomisnik ohrabrujući mlade i zahvaljujući svima koji su bili uz njega do ovoga njegovoga  velikoga jubileja.
Po završetku svete mise bratsko druženje i slavlje  nastavilo se u samostanskoj blagovaonici.
 
Kratki životopis:

Ferdo (Ferdinand) Majić rođen 1937. godine u Vitini, sin Franje i Stane r. Čuvalo. Školovanje započinje u rodnoj Vitini, potom Splitu i Visokom (gimnazija). U Franjevački red stupio je u Kraljevoj Sutjesci 14. srpnja 1956. godine. Studij filozofije i teologije počinje u Visokom a završava u Sarajevu. Za svećenika je zaređen na Širokom Brijegu 2. kolovoza 1964. godine. Svećenički red podijelio mu je Petar dr. Čule, mostarski biskup. Kroz pedeset godina obnaša različite povjerene mu redovničke i svećeničke službe od župnog pomoćnika i župnika (Čapljina, Kočerin, Posušje, Šuica, Ljuti Dolac, Humac, Blagaj, Rasno i ponovo Humac gdje živi i radi.). Bio je definitor u Upravi provincije (1980 do 1988. godine.) i odgojitelj novaka (1985. do 1988. godine) na Humcu.

Dok je službovao u Šuici kao župnik dva puta je išao u zatvor po 35 dana zbog  hrvatskih obilježja na crkvenim dvorišnim vratima. Dva puta je u zatvoru bio u smrtnoj opasnosti, od udaraca znao je i po tri sata biti u nesvijesti.

Teži se događaj zbio u studenom 1989. godine dok je službovao kao župnik u Rasnu. U večernjim satima napao ga je umobolni čovjek iz župe i nožem izbo na 8 mjesta, jedva je preživio zbog velikog odljeva krvi. Danas je u samostanu na Humcu, još uvijek u dobroj kondiciji, često mu fratri u šali znaju reći kako je hiperaktivan za svoje godine.
 
 fra A. Majić / mirijam / franjevci.info