Sve je započelo večernjom sv. misom koju je predvodio fra Slaven Brekalo. Svećenici često svoje propovijedi donesu napisane na papiru, ili u glavi, no on je svoju donio u čaši za vino.
Pustivši čašu iz ruke koja se razbila na tisuću komada, fra Slaven je sigurno pridobio našu pozornost, nakon čega nam je objasnio da je čaša metaforički bila naš problem, koji se, kada ga predamo Bogu, razbije u tisuće komadića i nestane.

Nakon mise, vesele glave našega bratstva raspršile su se oko crkve kao čaša pri udaru o pod, i stopile s ostalim bratstvima. Slijedilo je zajedničko druženje u obliku pjesme, plesa, žubora glasova i potoka smijeha.

Iako je već prošlo, s radošću se sjećamo naše nedjelje, kada smo, neki po prvi puta, izgovorili „evo me!“ i obećali da ćemo kroz godinu dana živjeti Evanđelje. Ušli smo u radost Gospodara svoga, te zajedno sa ostalim framašima postali sljedbenici Franjinog puta.

Petra Boto (Frama Humac)