Danas se obilježava Međunarodni dan međusobnog pomaganja. Prigoda je to da se osvrnemo oko sebe, pogledamo bližnjeg u potrebi i ponudimo pomoć... Što Vama, kao osobi koja voli pomagati drugima, znači ovaj dan?

Svaki dan se nađemo najmanje jedanput u situaciji da nekome možemo pomoći. Kada spomenemo riječ „pomoć“, većina ljudi odmah pomisli na financijska sredstva, ne uzimajući u obzir to da su i volontiranje u različitim udrugama, posjećivanje raznih centara, staračkih domova, darivanje krvi…, još neki od mnogobrojnih načina na koje možemo druge usrećiti.

Oko nas se nalazi mnogo ljudi koji se osjećaju usamljeno, izolirano, neprilagođeno... Je li, u nekim situacijama, dovoljna samo topla riječ kako bi se osjećali ispunjenijima?

U svome radu susrećem se s mnogim osobama kojima je, ponajprije, potreban razgovor. Toliko je ljudi koji su usamljeni i željni samo malo pažnje. Kada počnete ulaziti u priču s njima, tek tada uvidite da riječi čine bogatstvo. Nažalost, svi smo danas u stisci sa slobodnim vremenom pa nam onda nije ni na kraj pameti, primjerice, prilikom odmora u parku ili čekajući u redu u banci, s nekim započeti razgovor. Ovo je svakodnevni primjer udaljenosti nas samih od nekoga tko žudi i vapi za čašicom razgovora. Jednostavno, današnji čovjek se duhovno i emocionalno osiromašio i ne osjeća emaptiju prema drugima.

Udruga „Pravi put“, kojoj ste na čelu, kroz nekoliko godina učinila je puno pozitivnih djela. Što biste posebno izdvojili?

Teško je istaknuti djela ili socijalno - humanitarne projekte koje smo završili, kao i one koji su još u tijeku. Udruga, naime, djeluje od 2013. godine. U početku je bilo individualno, a onda kroz projekt „Pomozimo bolesnima i siromašnima“, koji je pomogao mnogim ljudima u Hercegovini i šire. Od ove godine smo udružili snage s jednom organizacijom iz Zagreba (Dubrava), koja nam šalje odjeću, školski materijal i slično.

Žana Alpeza, poduzetnica i aktivistica iz Gruda

Trebaju li škole i ostale odgojne ustanove više raditi na osvješćivanju empatije kod djece?

Svakako! Škole i druge odgojne institucije bi trebale od samih početaka djecu upoznavati s osobama s invaliditetom, starijim osobama… Osnovnoškolci i srednjoškolci bi morali shvatiti kako su osobe s invaliditetom jednako važne i da se s njima, bez obzira na određen nedostatak, mogu družiti i surađivati. To je jako važno i toplo se nadam kako će jednog dana biti ovakvih inicijativa.

Mnogi bi možda i željeli pomoći, ali ne znaju kako. Možda netko iz Vašeg iskustva bude inspiriran. Što biste im poručili?

Ne morate biti dio Udruge „Pravi Put“ kako biste pomogli drugima. Možete, jednostavno, pomoći susjedu, ustupiti mjesto starijima… Barem na ovaj dan zaboravimo sve prepreke i granice koje nas dijele. Pružimo ruku pomirenja jedni drugima. Smisao empatije je razumjeti druge, stoga - pomozimo i učimo jedni od drugih!

Razgovarala: Antonela Marinović Musa