Putujući životom i svijetom, otkrivajući čudesna pojavljivanja života u svim dijelovima našeg doma kojeg Zemljom zovemo, otkrivajuće toliko različitih zemalja, predjela, naroda, rasa, religija, ideologija, toliko različitih običaja, načina rješavanja svakodnevnih problema u kojima se odvija život ljudi, Tomić je zadivljenim i toplim okom promatrača otkrivao ono što nas veže u zajednicu ljudi, ono po čemu jesmo ono što jesmo, što se kao neugasivo svjetlo ljudskosti prenosi iz generacije u generaciju, od naroda do naroda i vodi u pravedniji, bolji i ljudskiji svijet. Toliko različit na prvi pogled, a uistinu toliko sličan, podjednako i krhak i tvrd, trajan i lomljiv, podložan mijenama, ali uvijek vođen ljudskom mišlju da je moguć uvijek biti i bolji i ljepši i humaniji. Iskustvo se stiče živeći s ljudima i među ljudima. To je cjeloživotna škola. Da bi prihvatio iskustvo drugih čovjek se mora kretati među najrazličitijim ljudima, ljudima svih generacija, različitih karaktera, znanja, pogleda na život jer s istomišljenicima samo tapkamo na istom mjestu. Sva ta iskustva, osobne poglede na svijet, ljude, život, stvarnost u koju smo uronjeni, Ante je pretočio u misli, u riječi, u slike kako bi ljudima ispričao svoju osobnu priču da je moguć bolji i život i svijet, bolja sadašnjost i budućnost. Prošlost ionako ne možemo mijenjati. A jadan je onaj koji ju je natovario na leđa i stalno je nosi sa sobom.

Zagledaj se u
sebe
i kao dijete
slobodno zakorači...

Da bi mogao u životu ostvariti sebe, potpunog i samostalnog, obdarenog duhom, idejom i osjećajem, moraš se osloboditi predrasuda, loših i sebičnih navika, ružnog i zlog što te čini malim i jadnim, a oboružan ljubavlju, dobrotom, suosjećanjem, plemenitošću, hrabrošću i vjerom kao slobodan čovjek, otvorena uma i srca dosegnut ćeš istinsku slobodu i život ćeš pretvoriti u čarobnu pustolovinu. Kukavice i ljudi bez jake volje ni jednu želju, ni jedan san u stvarnost pretočiti ne mogu.

Samodisciplina i poniznost čine
JUNAKE.

Služiti druge, biti uvijek uz ljude kad ih tvoja pomoć, nazočnost, tvoja pružena ruka, siguran hod i ohrabrujući osmijeh diži iz pepela, iz blata na svjetlo dana, pokazujući im osobnim primjerom da se sve može ako ukrotiš ono neumjereno u sebi. Poniznost je vrlina koja te izdvaja i čini čovjekom. Ne razbacuj se u radosti, ne poklekni u žalosti! Čovjek mora imati viziju, mora imati snove i ciljeve, ali i upornost da se mogu ostvariti na prihvatljiv, ljudski način ne gazeći i uništavajući snove i vizije drugih. Ljude često zaslijepi vanjsko blještavilo svijeta u koji je uronjen, zanese ga ta varljivost, izgubi ono što ga čini čovjekom i tragedija je na vidiku. Približava se neumitno i nezaobilazno. Tomić nas stalno u svom razmišljanju vraća nama samima. Sve je u nama. Cijeli svijet i cijeli svemir se kroz naš život zrcali, vrije, živi ili umire. Gomilajući materijalna bogatstva oko sebe i oko svojih mi se distanciramo od ljudi, izoliramo do isključenosti, ograđujemo se zidovima koji postaju zatvorske ograde nas samih. Strah je stanje u kojem živimo, uništava nas iznutra i na koncu postajemo ruine od ljudi. Ljudsko bogatstvo se mjeri količinom materijalnih i duhovnih dobara koje smo dali drugima. To je ona radost koju doživimo kada darujemo drugome ono što oni nemaju, što im je potrebito, što ih uzdiže u vlastitim očima. Sve treba vježbati. Sve to pred nama postoji kao mogućnost, a na nama je to pretočiti u akciju, u djelo, u život. Vježbati treba i duh i tijelo, dobrotu i ljubav, zahvalnosti i upornost sve dotle dok to postane prirodno kao disanje. Volimo, a ne pričamo o ljubavi, darujemo, a ne govorimo o bogatstvu, pomažemo, a ne govorimo
o tome.

Bahatost u konačnici
dovodi do
NEUSPJEHA.

Uspješni ljudi rade marljivo, istrajno, uvijek razmišljaju pozitivno, vole ljude s kojima rade i za koje rade. To je jedino ispravan put koji vodi uspjehu. Oni koji se odvoje od ljudi, gledaju ih s visoka lako navuku gnjev ljudi na sebe, izoliraju se od njih, a to je početak kraja bahatosti i bahatih ljudi. Dovoljno se osvrnuti oko sebe da možemo vidjeti žive primjere ovakvog neuspjeha i kraja. Ljudi upijaju u sebe svakodnevno najrazličitije ideje, misli, osjećaje, stanja duha i ako ne naprave pravu selekciju, mogu završiti prepuni negativnih misli, ideja, životnih varki koje ih vode na marginu društva, izolaciju i u konačnici u propast. Čovjek vrši selekciju. Od njega zavisi hoće li se napuniti pozitivnim stanjima duha, plemenitim osjećanjima i dobrim mislima. Sami smo krivi za sve što nam se događa. Nitko drugi. Tvorci smo svoje sreće i svoje nesreće.

Onaj tko stalno
uči
i
traži
USPJET ĆE.

Čitajući knjigu čitatelj se treba zaustaviti na svakoj misli pretočenoj u stihove ili u obliku stiha kako bi na osobnom promišljanju,osobnoj životnoj istini, usvojenoj misli ili načinu rješavanja životnih problema mogao provjeriti njezinu vjerodostojnost i istinitost. Vidjet će da su mnogu ljudi startali u životu s istih ili sličnih pozicija, ali su se zbog osobnog snalaženja ili nesnalaženja, načina rješavanja životnih problema, osobnog sagledavanja i rješavanja životnih situacija toliko udaljili jedan od drugoga da ih drugi prepoznaju kao uspješne ili neuspješne ljude. Čovjek uči dok je živ. Ako toga nije svjestan i tu životnu maksimu nije primijenio u osobnom životu zaostaje i udaljava se od cilja kojem je pošao. Kad završiš neku školu, fakultet, neku vještinu ili slično stječeš pravo prijaviti se na određeni posao. Ako ne budeš stalno se usavršavao, pratio nove spoznaje, radio na osobnom samoučenju zaostat ćeš. Pregazit će te drugi sposobniji. Napredovat će, a ti ćeš svakim danom nazadovati. Globalizacija svijeta je neminovnost. To je utakmica u kojoj se ne svira kraj. Uspješni idu dalje, ostvaruju ciljeve, a drugi im ni sluge ne mogu biti. Dosta misli o zahvalnosti nalazimo u ovoj knjizi. Pisac nas upozorava na tu osobinu ljudi da bi pokazao kako zahvalnost vodi čovjeka dobru, a nezahvalnost u propast. Živimo među ljudima, pomažemo im ili ne pomažemo, pomažu nam ili ne pomažu, ali trebamo znati da smo tu, jedni do drugih. Stav zahvalnosti vodi dobru. Ne zaboravljaj dobro, opraštaj zlo. Uspješni ljudi su zahvalni ljudi, ne zaboravljaju i čine dobro. Zahvalnost nam daje krila da letimo kroz život jer nas nosi radost. Nezahvalan čovjek ne leti, zato mu život proleti, a da nije ni svjestan da ga uistinu nije ni živio.

Život se svaki dan nudi
kao novo iskustvo,
nova radost,
doživljaj,
napredak.

Što nas to sputava da svaki dan napredujemo, da se okupamo u radosti ugodnih doživljaja i obogatimo nekim novim iskustvom? To su naše navike, uhodani obrasci ponašanja, naš karakter i predrasude, uhodani obrasci gledanja na svaku novinu. Čim se nešto kosi s tim kod određenih ljudi izaziva neugodu, negodovanje, rušenje uhodanog ritma. Život nam nudi nešto novo, a mi se držimo staroga ko pijan plota. Otvorimo se, iziđimo iz konzerve u koju smo se zakapijali i pođimo u tu čarobnu avanturu, pustolovinu što se život zove. Teška vremena i neprilike su odličan učitelj i dobri učenici tada ne propuštaju tu jedinstvenu priliku dokazati svoju snalažljivost, svoju volju i upornost gurajući i sebe i druge naprijed, u napredak. „ Njegujući samokontrolu svog uma stižete najdalje na vječnom putu postojanja.“ Hod ljudski je nezaustavljiv i stalan je. Od nas zavisi jesmo li predvodnici tog napretka ili oni koji stoje na mjestu. Stajati na mjestu znači nazadovati jer se jaz svakim danom produbljuje između njih i onih koji guraju i vode svijet napretku. Ljudska patnja
se rađa iz neznanja. Učenjem se prosvjetljujemo i time uništavamo patnju, nastavljamo putem radosti.

Samo čovjek koji vlada sobom
je slobodan čovjek.
Samokontrola svojih misli je
ključ SLOBODE.

Čovjek kojeg stalno muče dvojbe, nesigurnost, strah, nezahvalnost, koji je rob svojih strasti, loših navika, negativne energije, koji ne vlada samim sobom nije slobodan čovjek. Tek kada ima samokontrolu nad onim što jeste ima u sebi istinsku slobodu koja je preduvjet svih drugih pozitivnih stanja kojima čovjek ulazi u svijet stvaralaštva, napretka, radosti i suosjećanja. Čovjek postoji sada, upravo sada, u ovom trenutku. Ako nismo njegov gospodar i tvorac kako možemo izgraditi ono što tek dolazi kad u sebi nemamo niti sjenku njegove predodžbe? Svjesnim izborom uma i duha možemo graditi budućnost našeg života.

Čitajući misli i razmišljanja Ante Tomića, putujući njegovim duhom, bogatimo svoj osobni duh, bogatimo svoje misli, svoja razmišljanja, vrludamo zapletenim putovima ljudske duše kako bismo pobijedili osobni strah i nagomilane nelagodnosti i siguran sam da će čitatelji dublje zaviriti u sebe sama i pokušati naći ono što ih udaljava od toga da budi puni pozitivne energije, oboružani radošću, suosjećanjem i razumijevanjem na tom putu u izgradnju kako svog osobnog svijeta tako i svijeta i života čiji su dio. Svakim danom možemo istražiti nove spoznaje, biti bolji prema drugima, mijenjati svoju podsvijest, loše navike i predrasude, loše misli i osjećanja, jer naša istina o nama samima nas dovodi na novu razinu osobnoga rasta. „Pobjednik je onaj koji vidi vrijednosti u drugima. Učiti iz svake situacije je odlika uspješnih ljudi. Slobodu možeš vidjeti tek kada se zagledaš u sebe.“ Ovo su samo neke misli nad kojima će se, siguran sam, ljudi zadržati i koje će ih natjerati da se konačno pogledaju, urone u sebe same kako bi vidjeli kuda i kako dalje.

Ante je svestrana ličnost: uspješan gospodarstvenik, čovjek koji vodi brigu o svakom svom zaposleniku, pjesnik, plesač, glazbenik, maratonac, svjetski putnik koji je obišao i proputovao više od stotinu zemalja, koji se upoznao s toliko kultura, naroda, koji se popeo na toliko vrhova planina, čovjek koji je fotografijom zaustavio brojne nezaboravne trenutke s tog čudesnog putovanja. Na nama je da uživamo u ovoj knjizi, u njegovim mislima i razmišljanjima, u njegovim fotografijama. Siguran sam da će mnogi poželjeti poći kao i on u tu čudesnu avanturu putovanja svijetom i duhom.

Prof. Mate Grbavac

Bolji Ljubuški