Ispiši ovu stranicu
Utorak, 28 Siječanj 2020 13:04

FOTO / VIDEO: Ljubuški veličanstveno dočekao srebrne rukometaše

Napisao/la 

LJUBUŠKI – Hrvatska rukometna reprezentacija postigla je izvanredan uspjeh na Europskom prvenstvu i tako razuvjerila one koji su sumnjali u to da će se generacija Domagoja Duvnjaka popeti na europski tron.

Zlato je ostalo nedosanjano, no srebro je u rukama momčadi koja je još jednom pokazala autoritet, sportski duh i odvažnost u utakmici života. Zdušno su ih bodrili navijači, neki dolaskom na sportski teren i pjevajući domoljubne pjesme, a neki uz male ekrane, nervozno prateći svaki njihov korak i pišući pjesme o veličanstvenu uspjehu.

Sportsko čudo – RK Izviđač

Cijela Hrvatska, ponesena rukometnom euforijom, poželjela im je čestitati, zagrliti ih i pružiti im ruku. To su neki mogli i učiniti dolaskom na Trg bana Jelačića, gdje je priređen svečani doček, kao i u Mostaru, ali i u Ljubuškom - „tvornici rukometa“.

Atmosfera na dočeku u Ljubuškom bila je, očekivano, fantastična. U trenutku kada su na pozornicu stupili David Mandić, Josip Šarac i Matej Hrstić uslijedio je gromoglasan pljesak, a potom im se obratio gradonačelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić.

„Svojim igrama i osvojenom srebrnom medaljom zlatnog sjaja, momci su cijeloj Hrvatskoj, Hercegovini i svim Ljubušacima podarili trenutke oduševljenja i ponosa. Svojim igrama su ponovno podsjetili na ljubuško sportsko čudo – RK Izviđač”, rekao je gradonačelnik Barbarić te je rukometašima uručio prigodne poklone.

„Trenirajte i vjerujte u sebe“

„Osjećaj je neopisiv, a ovaj doček u Ljubuškom ima dušu. Nadam se da ćete i vi jednog dana iskusiti ovo. Trenirajte, radite i vjerujte u sebe'“, kazao je Josip Šarac.
Matej Hrstić je, pak, poručio djeci da treniraju rukomet, a David Mandić je podsjetio nazočne na dane provedene u Izviđaču, klubu u kojem su on, Šarac i Hrstić načinili prve rukometne korake.

Grad Ljubuški i RK Izviđač su tako s ponosom dočekali svoje Kauboje te se raduju novim generacijama koje će briljirati na terenu i pokazati kako se, kada je najteže, za Hrvatsku „gine“.


Piše: Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški