Znamo tko je prije skoro pola stoljeća i više, u hercegovačkom selu bio sigurno jedan od najboljih prijatelja čovjeku. To je bio hrast, odnosno dub. Hercegovački hrast nije kao ostali hrastovi na kugli zemaljskoj. Poznat je kao visoko drvo sa širokim deblom. Može doseći visinu i do pedeset metara, a promjer debla može biti i do tri metra.

U Hercegovini je hrast poput starog Hercegovca. Mršav i žilav, iscrpljen od mukotrpnog i cjelodnevnog rada, šiban hladnom burom i pržen vrelim suncem... U tim prošlim vremenima, hrast ili škrto dub, bio je jedan od rijetkih prijatelja koji su ovdašnjem čovjeku pomagali preživjeti nudeći mu svoje lišće za stoku i svoje grane za ogrjev.

Probojska orhideja/Bolji Ljubuški