­ Toma već godinu dana dvaput tjedno odlazi defektologu u Logopedsko­rehabilitacijski centar Blaži. Započeli smo s učenjem upiranja prstom kao znakom za izricanje želje, jer nešto što se kod djece razvija spontano, kod njega se nije dogodilo. Još mu moramo držati ruku i poticati ga da ispruži kažiprst, za što sam prije mislila da je nepristojno, a danas shvaćam kako je dio normalnog motoričkog razvoja. Vježbe su uglavnom ugodne za djecu jer se sve bazira na igri na podu, no za roditelja su vrlo iscrpljujuće. Treba dati tristo posto da bi se dobilo nekoliko sekundi njegove pažnje. Iznimno mu pomaže i Tomatis terapija klasičnom glazbom i majčinim glasom koji snimaju, a potom obrađuju kako bi ga on čuo kao kad je bio u trbuhu. Tako mozak vraćaju u prenatalno razdoblje kad se najviše razvijao. Suprug Goran i ja smo s njim na terapijama jer je važno da oba roditelja budu educirana za provođenje vježbi u svakodnevici. Organizirali smo i dolaske terapeuta kući te od jeseni ima cjelodnevni program rehabilitacije kroz igru u dječjem vrtiću Sunce gdje su formirali grupu za djecu s posebnim potrebama. Takve stvari se ne događaju često i jako sam sretna što smo okruženi predivnim i stručnim ljudima koji su se itekako založili za dobrobit djece i osigurali im takve uvjete – govori Josipa koja je dugo čekala da joj sinčić prvi put kaže “mama”.

 Dizajnerica kaže da treba uložiti mnogo napora za nekoliko sekundi sinove pažnje.

Samo za riječ ‘mama’ radili su više od godinu dana, iako je neke druge riječi znao vrlo rano i tečno izgovoriti.

Neki dani su im iznimno teški. Katkad se mjesecima trude za male pomake, a čini se da se nisu pomakli ni milimetra. No, ono što ih drži je vjera, kao i njihova šestogodišnja kćerkica Pavla koja je Tomin najbolji terapeut. Davno su si obećali da će biti uporni i dati sve od sebe da im djeca budu sretna, ali više od dijagnoze autizma brinu ih Tomine alergije koje je dobio još kad je bio dojenče. Tijekom listopada je zbog anafilaktičkog šoka dvaput hitno hospitaliziran, a te su situacije iznimno stresne za cijelu obitelj.

-Kod nas u kući ih nema jer je dugo bio osjetljiv i na mikro količine alergena. Ne bismo, primjerice, smjeli ući u kafić jer netko sigurno pije kavu s mlijekom i ta mala količina bi mu prouzročila osip. No, veći je problem kad bi na bilo koji način u organizam unio minimalne količine alergena. Tada dolazi do burne alergijske reakcije koja izaziva gušenje i život mu spašava jedino adrenalinska injekcija. Bez nje ne možemo izaći iz kuće, a s obzirom na problem Tomine komunikacije, uz njega uvijek mora biti osoba koja je educirana dati mu je u slučaju potrebe ­ objašnjava dizajnerica, čiji suprug posljednjih deset godina više od šest mjeseci godišnje provodi izvan doma. Radi, naime, kao naftni inženjer pa putuje po Europi, Africi i Aziji.

Josipu Maras svi ti izazovi u privatnom životu nisu omeli da briljira na poslovnom planu. Diplomirana grafička dizajnerica prije pet godina osnovala je tvrtku Studijo, pokrenula liniju ilustracija “Marastracije” i u početku radila samo grafičko oblikovanje proizvoda. S njima je ušla u interijere, a to ju je dovelo do tapeta koje izrađuje tehnikom digitalnog slikarstva. Mnogo je radila i maštala, a veliki snovi ostvarili su se prije dva mjeseca kad je dobila značajno priznanje. Međunarodni ekonomski forum Perspektive dodijelio joj je nagradu “Stvaratelji za stoljeća” za razvoj poduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.

– Imam i jednu iz studentskih dana ­ s natjecanja za najbolju hrvatsku ambalažu za grafički dizajn “Cropak” – ­ ponosna je dizajnerica, čije tapete krase luksuzne hotele diljem svijeta, ugostiteljske, turističke i trgovačke objekte, ali i obiteljske domove te radne prostore. Svaki prostor ima svoju priču. Ono što je univerzalno i na što smo navikli svoje klijente je custom-made pristup. Nikad nismo istu tapetu prodali dvaput, uvijek je prilagođavamo željama i potrebama klijenata. Za domove se mnogo više koriste nježne, pastelne i neutralne boje, dok za druge prostore vrlo dobro posluže jači i upečatljivi motivi. Veliku ulogu u svemu imaju dizajneri interijera, bez njih bi moj rad bio puno teže primjenjiv – ­ objašnjava Josipa, dodajući kako je ključ njezina uspjeha suprugova potpora.

Novi trend u uređenju interijera svakako predstavljaju vodootporne tapete koje dolaze iz radionice dizajnerice Josipe Maras

FOTOGRAFIJE: VEDRAN PETEH, CROPIX

 

Josipa ispred svoje unikatne tapete

FOTOGRAFIJE: VEDRAN PETEH, CROPIX

On je bio karika koja ju je držala daleko od egzistencijalnog straha, što je, ističe, vrlo bitna stavka u ženskom poduzetništvu. Nagrada su joj i zadovoljni klijenti, ali i to što od svog rada može dobro zarađivati. Jer svom sinu Tomi, koji voli glazbu Gorana Bregovića, obećala je da će mu on jednoga dana svirati na svadbi.