Ljudi su usmjereni jedni na druge |
Jedan dan stiglo 29 autobusa iz Ukrajine!
Na opasku – kako se snalaze u gužvi koja vlada Melani i Ana Marija, djevojke koje rade u jednom od ugostiteljskih objekata, rekoše „ovo je ništa, kako je znalo biti. Ljudi su bukvalno stajali jedan do drugog žaleći se kako se od gužve ne mogu kupati“?! Čuli smo za velike gužve, ali ne baš takve pa smo ciljano za posjet odabrali radni dan. Ono što nas je zateklo, za nas, bila je velika gužva. Na mini plažama uz ugostiteljske objekte ručnik do ručnika, mostić na drugu stranu rijeke prolazimo kroz gužvu. Nakon objekta u kojem smo jedva našli mjesto stižemo u drugi, gdje je isto tako. U povratku momku koji izdaje karte požalismo se na gužvu, uslijedio je zanimljiv odgovor:
Kravica je ujedinjeni svijet ljudi – uzrasta, rasa, religija… |
„Ništa je ovo, nedavno smo imali 29 (!) autobusa iz Ukrajine, plus autobusi prolaznih tura pa autobusi koji ciljano dolaze…“ Ima i takvih, ovlaš smo pogledali oglase i primijetili kako recimo Riho Tours iz Ilijaša, kod Sarajeva, 16. svibnja 2021. organizira jednodnevni izlet u Hercegovinu u sklopu kojeg je neizostavna Kravica itd. Cinici vole kazati da je turistički bum Kravice produkt hodočasničkog turizma u obližnjem Međugorju. S tim se može samo djelom složiti. Navala hodočasnika u Međugorje počela je prije više od četiri desetljeća, dok je turistički bum Kravice u novije vrijeme, star desetak godina, u neku ruku poklapa se s izgradnjom graničnog prijelaza Bijača i komadića od 11 kilometara autoceste, od Bijače do Zvirovića.
Ako nema mjesta za plivanje ima za stajanje |
Nepravda je ne spomenuti JP „Parkovi“ doo Ljubuški, koja upravlja da ga tako nazovemo projektom Kravica i ljude koji su mu bili ili su i sada na čelu – Vedrana Markotića bivšeg direktora sada gradonačelnika Ljubuškog i Nikicu Vučića aktualnog direktora. Za njihovih mandata Kravica je postala čuvena, da joj pomoć sa strane sada nije ni potrebna. Naprotiv, očito bi pritisak gostiju u nekim danima bilo poželjno smanjiti.
Amerikanci najgalantniji gosti
„Onome tko se ovoga dosjetio, mislim plaćanja ulaznica i toga, treba dati zlatnu medalju. Voda bi tekla kud i teče, a pare bi išle u nečije druge džepove“, bio je komentar čovjeka koji je pratio naš razgovor s Melani i Ana Marijom od kojih smo doznali da su ove godine po njihovom mišljenju, najbrojniji Česi.
Jedna od mini plaža |
„Bilo je godina kada su najbrojniji bili Poljaci, ali ove godine čini nam se da prevladavaju Česi i Slovaci. Ima i Nijemaca, Danaca, Talijana, Amerikanaca, Mađara. Ovdje ima gostiju sa svih strana“, zaključuju ljubazne djevojke, pa na opasku – koji su najgalantniji u glas rekoše:
„Amerikanci! Oni su bez premca“, vele cure pa obrazlažu: „Koliko košta piće još toliko daju bakšiša. Bude nam nezgodno, ali oni inzistiraju. Valjda je u njih to običaj. Krasni su“, suglasne su naše sugovornice.
„Male“ stvari privlače goste
Godinama nismo dolazili na Kravicu, ne zbog gužvi, nego zbog procjene da se sav taj šušur nepovoljno odražava na ambijent i prirodu. Međutim, činjenica da se tu zavrte u uvodu spomenuta 3,5 milijuna, te da tu u razdoblju od prve polovice svibnja pa do prve polovice rujna privređuje najmanje pedesetak ljudi, nagnala nas je da prekinemo dogmu o zaštiti prirode i zavirimo u nutrinu ovog turističkog fenomena.
Vjerovali ili ne na Kravici je ljudima zanimljivo gacanje u plićaku |
Promatrali smo sat, dva što se događa i stigli do zaključka da na Kravici vlada svojevrsna nirvana. Svatko je zauzet samo sobom, traži stolicu, prostor gdje će ostaviti stvari prije kupanja, dogovara se s članovima obitelji, prijateljicama, prijateljima, parovima… Nema tu povišenih tonova, tek prigušeni glasovi na raznim jezicima. Stječe se dojam da posjetitelji ne žele remetiti mir okruženju. U stanju opuštenosti i zadovoljstva, uživaju u huku vode. Očito je da gosti ne očekuju ništa puno ni posebno, to im nudi sam vodopad, visok od 26 do 28 metara. Hrana i osvježavajući napitci imaju pristupačnu cijenu, što im očito, odgovara.
Dio ljudskog mravinjaka u popodnevnim satima |
Kad zadovolje primarne potrebe gosti se bacaju na sekundarne, traže atraktivnije lokacije za slikanje, kupe stvari i polako kreću prema parkingu koji je na uzvišenju iznad vodopada. Na usluzi im veći dio dana stoji vlakić tako da se ne trebaju ni oznojiti. Naš je zaključak da ljudima treba malo da budu zadovolji. Na tim „malim“ stvarima egzistira Kravica.
Tekst i foto: Književno-novinarski studio “Musa” Večernji list
Na Kravici svatko ima svoj svijet |