U najkraćem domaćini su bili iznenađeni posjetom, ganuti ponudom da im se sukladno mogućnostima, pomogne kako bi riješili neki problem u radu i poslovanju. Naravno cilj posjeta uz upoznavanje, bio je pružanje podrška u razvijaju posla kojim se bave, što podrazumijeva bolje uvjete, a samim tim povećanje stada ovaca i goveda, povećanje proizvodnje suhog ovčjeg i kravljeg sira iz mijeha i na koncu održavanje ove tradicijske djelatnosti.
Dan za pamćenje
„Ovo je sigurno dan koji ćemo pamtiti. Znali smo da se jedan broj naših sugrađana bavi sezonskim stočarstvom, ali nismo imali uvida kako to u stvarnosti izgleda. Za našeg kratkog posjeta sagledali smo dio njihove svakodnevice. Na osnovu viđenog, možemo se samo diviti ovim ljudima na predanosti poslu kojim se bave, ustrajnosti, znanju i sposobnosti da opstanu na ovom prostoru i u ovom očito je složenom pozivu. Možemo obećati da će oni ubuduće biti sastavni dio naših razvojnih planova u oblasti stočarstva“, bio bi siže dojmova gradonačelnika Markotića i predsjednika GV Kvesića na povratku s planine Ljubuše.
Valja reći da su čelnici Ljubuškog i sami bili zatečeni spoznajom da su veliki dijelovi Ljubuše bili, a neki su i danas u vlasništvu žitelja Ljubuškog. Posredno smo doznali od čelnika mjesne zajednice Lipno, da su mještani tog naselja uredno u općini Tomislavgrad, uknjižili posjede na Ljubuši, dok primjerice iz mjesne zajednice Crveni Grm to nisu učinili itd. Bez obzira što su trenutačno na Ljubuši od nekadašnjih više desetaka stanova, aktivna samo tri – Dragana Pavlovića, iz Gornje Vitine na Prokosu, Mladenke Pehar, iz Stubice, na Trebiševu i Mirjane Šaravanja, iz Lipna na Zlopolju, u njihovom vlasništvu je značajan dio stočnog fonda Ljubuškog, preko 400 grla krupne (goveda) sitne stoke (ovce). Na prostranstvu koje smo vidjeli ima mjesta bar za petnaestak puta više stoke, ali to je već druga priča.
Izaslanstvo u kojem se stjecajem okolnosti zbog završetka knjige o sezonskom stočarstvu zapadne Hercegovine, našao i uz tekst potpisani, prvo je posjetilo stan, to je tradicijski naziv za nekad kolibe, a danas kuće sezonskih stočara, Dragana Pavlovića. Tu su nas dočekali članovi njegove obitelji i obitelj Žilić iz Rame, koja vodi posao nadzora nad stadom od četrdesetak goveda i jednim konjem. Gospođa Kata Žilić za tu je prigodu pripremila ramske specijalitete – pitu zeljanicu, kruh s bijelim lukom i druga jela svojstvena tamošnjem planištačkom jelovniku. Inače, pod nazivom planištak podrazumijevaju se sezonski stočari koji na planine sjeverozapada Hercegovine i jugozapada Bosne u toplijem dijelu godine na ispašu izgone svoju i tuđu stoku. Ovaj stan se nalazi na nadmorskoj visini od 1.480 metara, snijeg na tom rasjedu između Vrana i Ljubuše, rekoše domaćini, nisu registrirali samo u srpnju.
Gradonačelnik Markotić i gospođa Mladenka Pehar
Vozeći se prema Trebiševu prošli smo kraj neuređenog groblja na Lugavi gdje su sahranjeni brojni stočari iz Ljubuškog kraja i Brotnja. Ljepote Trebiševa, kraške zaravni s nadmorskom visinom od oko 1.300 metara, teško je opisati, međutim naš cilj je bio stan obitelji Pehar – Andričić, na zapadu tog bisera prirode. Članovi ove obitelji nisu bili pripremljeni za posjet. Gospođu Anitu Pehar udatu Andričić u osmom mjesecu trudnoće zatekli smo kako uz pomoć svekrve koja je očito došla u ispomoć, suzbija ovce prema toru. Na vratima nas je dočekala gospođa Mladenka Pehar, Anitina majka, vrsna majstorica spravljanja sušenog ovčjeg sira iz mijeha. Ubrzo je stigao i Anitin suprug Josip Andričić koji je to prijepodne vraćao ovce u Tihaljinu kraj Gruda, koje su preko ljeta bile na čuvanju. Obitelj Pehar na Trebiševu ima posjed najmanje dvjesto godina, a nikad im koliko obiteljske predaje služe, nije posjetilo neko slično izaslanstvo! Početnu zbunjenost domaćina prekinula je gospođa Mladenka, koja je kćerki i zetu, naredila da se otvori nova mješina i pred goste iznese najbolji sir. Naravno, probali smo čuveni Pejarov sir, na tom nazivu inzistira gospođa Mladenka, jer po njenom mišljenju to je od starina znak kvalitete.
Anita Pehar – Andricic sa svekrvom suzbija ovce
Uzorna kućanstva
Slijedio je posjet obitelji Šaravanja na Zlopolju, koja uz pedesetak goveda ima i stado od preko 200 ovaca. Zdravko Šaravanja, sin gospođe Mirjane, na kojoj se vodi ovo uzorno kućanstvo, vraćajući se iz Tomislavgrada gdje je išao po namirnice, primijetio je nepoznato vozilo kako skreće na Prokos, te zaključio da bi to mogao biti posjet iz Ljubuškog. Automobili su na tom šumskom putu rijetkost, pa se nepoznato vozilo lako uoči. Mobitel tu ne pomaže, jer na Zlopilju nema signala. Na brzinu je pripremio janje na ražnju, zatekli smo ga u poslu. Možemo samo reći da je ostao razočaran apetitom gostiju, pa je na rastanku kazao:
„Kad budete drugi put dolazili, onda za svaki stan treba po jedan dan. Treba razgledati Ljubušu, lijepa je to planina, vidjeti stoku na ispaši, onda ručati i krenuti nazad“, pojasnio je Zdravko.
Ono što nam je zapelo za oko je činjenica da su se planini vični ljudi zbunili kada ih je gradonačelnik Markotić upitao za pomoć u poslu. Na to uopće nisu bili spremni, njihovi međusobni pogledi kao da su govorili.
„Što je ovo, nama nitko nikada nije ništa nudio.“
Bio je to zaista lijep dan, unatoč kiši koja je prijetila.
Dragan Pavlović vlasnik stana na Prokosu s gradonačelnikom Markotićem i predsjednikom GV Kvesićem
Tekst i foto: D. Musa
