Po Šimunićevim riječima nakon ročišta u Lausannei, shvatio je da ta čitava stvar nema nikakve veze s pravom, nego s nečim mračnim i njemu nejasnim.

“Čula se neviđena količina laži. Odvjetnik Barry M. Lituchy, Miloševićev branitelj iz Haaga, pričao je grozomorne stvari o Hrvatima općenito, kao i slovenski povjesničar Božo Repe, koji je jako ružno govorio o australskim Hrvatima. Iz toga se dalo zaključiti da se ne sudi meni kao osobi, nego meni kao pripadniku toga ‘groznog’ hrvatskog naroda”, izjavio je Šimunić.

Rekao je da ga je gospodin Jovanović, ministar športa, prijavio Olimpijskome odboru, a po njegovoj prijavi pokrenuo se i DORH. Čak mi je ministar ponudio i lekcije o ponosu i domoljublju. Zahvalan sam mu na tome, ali sumnjam da bi me mogao naučiti bolje od mojih roditelja, dodao je.

Na upit da je glavni prigovor njegovu postupku povijesni kontekst u kojem je korišten pozdrav, Šimunić je rekao da taj pozdrav nikad nije povezivao ni s kojom politikom te da je u njegovoj okolini taj pozdrav bio isključivo povezivan s domoljubljem.

Šimunić kaže da nije stručnjak ni za povijest, ni za politiku, ali pita: “U koji kontekst ćemo staviti rezultate posljednjih euroizbora. Dok bi mene kažnjavali, izopćavali, u isto vrijeme europskim će parlamentom odsad šetati neki koji zastupaju neke tvrde stavove, koje ja nikad nisam zastupao. Potpuno sam apolitičan, ali takva mi dvoličnost zaista smeta”, izjavio je, napomenuvši da se nema za što bilo kome ispričati.

“Ako moja ljubav za domovinu bilo koga vrijeđa, ne mogu mu pomoći”, rekao je Josip Joe Šimunić, uz ino, u opsežnom razgovoru naslovljenom “U zemlji zabranjenog domoljublja”.

Hrvatski tjednik/Narod.hr