Ena je topnica, u Slunju zapovijeda haubičkim vodom i tamo nema žena. Od 18. godine su joj vojarne “prirodno okruženje”, a vojničke čizme “logična obuća”. Stoga njezin civilni izgled grdno vara, muškobanjasta nije ni u tragovima, već je tu sve što treba biti, od frizure do šminke.

– To su stereotipi da žene u vojsci tako izgledaju. Ja nisam prva koja ih razbija. U vojsci nema podjele na muške i ženske poslove, ali to ne znači da moram izgledati kao muškarac. Moram samo biti jednako sposobna kao oni – kaže Ena.

Nema diskriminacije

Tvrdi da kao žena ne osjeća nikakvu diskriminaciju u vojsci i da je tako od kada je došla u splitsku vojarnu Lora. Kao kadetkinja, u Splitu je završila nautički smjer na Pomorskom fakultetu, a zatim je zatražila prelazak u topništvo. I na “Faustu Vrančiću”, brodu Hrvatske ratne mornarice, bila je jedina žena.

– I baš nikada vas muški kolege u vojsci nisu gledali “iskosa”?

– Neee, ta su vremena prošla. Pa pogledajte koliko je bilo žena na bojišnicama u Domovinskom ratu. Više nikome to nije čudno. Ni u kojem rodu vojske, pa ni u topništvu gdje je broj žena zaista vrlo malen. Da, ima šala na moj račun, ali samo zbog mojih godina, mlada sam, pa kad me vide pitaju me “Znaju li ti mama i tata da si tu?” – priča poručnica topničko-raketne bojne na radnom mjestu u Slunju, gdje osim nje nema nikoga iz Zadra.
Za Enu Perduv od osnovne škole nije bilo dileme čime se želi baviti.

– Često imam problem kada me netko pita zašto sam se odlučila za vojsku, jer zapravo ne znam odgovor. Jednostavno me to “vuklo”, oduvijek – kaže Ena koja je u Zadru završila matematičku gimnaziju i odmah “odlepršala” u Loru. Studij civilni, život vojnički - kadetkinja Oružanih snaga RH.

U prijevodu, niste imali praznike. Ni ljeti ni zimi. Umjesto praznika – vojni kampovi?

– Da, da, vojna stega. Ali vojnu stegu sam imala tijekom cijele akademske godine, pa ti kampovi nisu baš bili neki šok, iako je bilo “šok zadataka” tipa borbenog plivanja u odori s puškom, ili zadatka “preživi”, u Delnicama, zimi u šumi gdje ima tri metra snijega. To smo radili s Bojnom za specijalna djelovanja.

Znači nije bilo studentskog života, spavanja do podne barem vikendom, tuluma…? Baš ništa?

– Hah, da spavanje do podne! Ustajanje je svaki dan u šest. Odmah postrojavanje i tjelovježba. Mnoga predavanja sam imala i u vojarni, ne samo na Pomorskom fakultetu. To je dodatna obuka, bila sam dio HRM-a. Tulumi? Kako da ne, u 22 sata je prozivka i odlazak u krevet, nema napuštanja vojarne. A slobodan vikend je bio samo jedan mjesečno. Tako je prošlo cijelo moje studiranje – priča Ena.

Njoj je sve to bilo zabavno, jer voli učiti, a osobito voli fizičke zadatke. Selekciju je prošla i prije dolaska u Loru.

Uskoro po drugu diplomu

– Da, pisali smo neke testove, tipa IQ test, a u kampu smo pokazivali fizičku izdržljivost trčanjem, brojem sklekova ili trbušnjaka, gađanjem iz puške… Tko je prošao, upisao se – objašnjava.

Nakon završetka studija Ena je iz Hrvatske ratne mornarice prešla u topništvo. Kaže, zbog afiniteta prema kopnenoj vojsci, prema jačem fizičkom naporu. Kad završe fakultete, kadete najprije dočeka 10 mjeseci časničke izobrazbe po vojarnama u Zagrebu, Kninu, Splitu… Prelaskom u topništvo, Ena je na specijalizaciju upućena u Bjelovar.

– Iz Splita u Bjelovar, Gašince, Slunj… Riječju, poligoni, puno topografije i puno matematike. Ne biste vjerovali što sve trebam napraviti da bih ispalila jedan projektil. Zbog rada na kartama i matematike, znanje sa splitskog studija nautike mi u tome znatno pomaže – kaže topnica.

– Kako glasi puno ime vašeg radnog mjesta u Slunju?

– Kad sam, 18. lipnja, dobila poručnički čin, postala sam zapovjednik voda u haubičkoj bitnici Topničko-raketne bojne. To vam je u sastavu Gardijske motorizirane brigade.

I živite u vojarni kod Slunja?

– Do sada jesam, ali tu će biti promjene, živjet ću u Karlovcu jer uz posao želim nastaviti školovanje. U Karlovcu ću upisati Tehnički fakultet i bit ću podstanar. I imat ću dvije mačke. Konačno.

Lada Burčul/Slobodna Dalmacija
Snimio Jure Mišković/CROPIX