Chiemsee triatlon je u svom 3. izdanju već privukao više od 900 natjecatelja. Već i prije utrke mi je bilo jasno zašto. Dosta toga rade na višoj razini od nekih znatno bogatijih utrka. Nadao sam se da će mi ova utrka vratiti poljuljano samopouzdanje. Kraichgau je dao naslutiti da stvari idu na bolje, a nadao sam se da će se nastaviti kretati u tom pravcu i na Bavarskom moru.
Bavarsko more
Utrka je krenula jako dobro. Nakon što se početni kaos malo primirio oko sebe sam prepoznao neka poznata lica pa sam znao da plivam dobro. Iz vode sam izašao u drugoj grupi sa manje od minutom zaostatka za vodećima.
Dobar dojam s plivanja sam malo pokvario dosta lošom tranzicijom u kojoj sam izgubio 15-20s u odnosu na vodeće. Skoro da sam više izgubio u 1:30 min tranzicije nego u 27 min plivanja.
Na bicikl sam krenuo s Dejanom i Runz-om. U prvih 10-ak kilometara smo prestigli još nekoliko natjecatelja koji nisu mogli pratiti tempo, a na 20-ak sekundi ispred nas sam imao Liebelta koji mi je pobjegao kroz tranziciju i još jednog natjecatelja. U idućih 10-ak kilometara je taj drugi natjecatelj iz nekog razloga odustao, Lieblet-a sam izgubio iz vida, a i ja sam otišao iz vidokruga dvojcu iza mene.
Vremenska prognoza se pokazala kao točna. Počela je kiša, zapuhao je vjetar i temperatura se spustila sa 16C na 12C. Staza je dosta tehnički zahtjevna i u kombinaciji s kišom je to još više došlo do izražaja. Trebalo je kočiti dosta rano, a često sam kočio i previše jer nisam znao što me čeka iza zavoja. U ovom slučaju je bilo bolje kočiti puno previše nego malo premalo. Onaj tko je znao stazu na pamet je sigurno bio u prednosti. Prije utrke sam zaboravio staviti svjetlija stakla na naočale, pa sam ih na ulasku u drugi krug skinuo. Vidljivost je bila bolja, ali na nizbrdicama nije bilo nimalo ugodno kad ti kapi kiše upadaju u oči na 60-70 km/h. Desetak kilometara prije tranzicije mi je netko viknuo da sam na 7. mjestu i da je 6. na oko minutu ispred mene. Tu minutu sam nadoknadio do tranzicije u koju sam ušao skupa sa Australcem Wigell-om. Bicikl sam završio sa prosjekom od 301W, ali ovaj put nema file-a jer mi je netko ukrao Garmin iz tranzicije nakon utrke :(.
Staza za trčanje je dosta brdovita pa je bilo teško na osnovu tempa zaključiti koliko dobro idem. Međutim sudeći po vremenu koje je trebalo Wigell-u da mi izmakne iz vidokruga pretpostavio sam da me čeka još jedno prosječno trčanje. Najčešće na trčanje krenem rezervirano, a završim još rezerviranije. Ovaj put sam krenuo nešto jače i očekivao da ću za to platiti kasnije. Ali osjećao sam se sve bolje i čak sam počeo ubrzavati.
Na kraju 2 (od 4) kruga sam prestigao Liebelta, uskoro se i Wigell ponovno pojavio u vidokrugu. Izmješali smo se sa natjecateljima koji su tek kretali na trčanje tako da sam uvijek imao nekoga ispred sebe što je davalo dodatnu motivaciju. Među njima sam pokušavao prepoznati one koji bi mogli biti u istom krugu kao ja. Izračunao sam da sam na 4. mjestu i otprilike 2km prije cilja vidio još jednog sumnjivca. Međutim, kad sam ga sustigao vidio sam da ima relativno visok startni broj pa sam pretpostavio da ipak nismo u istom krugu. Zbog toga sam se ugodno iznenadio kad sam po ulasku u cilj saznao da sam utrku završio na 3. mjestu. Ipak smo bili u istom krugu. Imao sam najbrže vrijeme trčanja, a zanimljivo da mi je svaki od 4 kruga bio malo brži od prethodnog.
Proglašenje
Trebala mi je jedna ovakva utrka i sad s optimizmom gledam prema ostatku sezone.
andrejvistica.com