Startali smo s plaže i konačno sam imao dobru reakciju na startu. Zadovoljstvo tom činjenicom je trajalo otprilike sekundu, jer su mi se već u idućoj sekundi pri skoku u vodu naočale napunile vodom. Nakon par stotina metara lutanja i sudaranja izvukao sam se na stranu i namjestio naočale. Bilo je to dovoljno da mi grupa pobjegne.
Na prvom okretu bicikla sam vidio da je Slovak Šimko sam na čelu, a iza njega na otprilike minutu ispred mene su bili Patrčević, Koceić, Krivec i Mori. Polako sam smanjivao zaostatak i ulovio sam grupu početkom 3. kruga. U više navrata sam pokušao pobjeći, ali nisam uspio, pa smo u tranziciju ušli skupa. Šimka zbog gužve na stazi više nisam uočio, pa sam pretpostavio da smo ga negdje prestigli. Inače, on je domaćoj triatlonskoj javnosti poznat po tome što je odličnom utrkom na EP ugrabio mjesto za OI u Pekingu za koje se borio i Zvonko Čubrić.
Ulaskom u tranziciju saznao sam da je Slovak 2 minute ispred. Prednost se nakon prvog kruga nije smanjila, ali se nisam predavao jer sam znao da se u drugoj polovici obično da nadoknaditi puno više vremena nego u prvoj. Samo je trebalo držati pritisak. U drugom krugu sam mu skinuo 15’’, a u trećem minutu tako da sam u zadnji krug ušao sa 45’’ zaostatka. Šimko nije znao da su organizatori zbog radova malo izmijenili stazu trčanja pa se trčalo 4 kruga umjesto prvotno planiranih 3. Sigurno nije bilo ugodno na ulasku u cilj saznati da moraš otrčati još jedan krug. Znatno je usporio tako da sam u vodstvo prešao već početkom zadnjeg kruga i zadržao ga do kraja.
Bila je ovo najduža i najuspješnija sezona do sad. Poreč mi je bio 10. utrka ove sezone (4 ironmana i 6 halfova). Krenulo je loše, odustajanjem zbog bolesti u Tajvanu, nakon čega su uslijedile osrednje utrke u Riminiju, Barceloni i Kraichgau. Stvari su krenule na bolje utrkom na Chiemsee-u nakon čega sam sve utrke odradio na visokoj razini. Drago mi je da sam za kraj sezone uspio odraditi još jednu dobru utrku pa se sad mogu mirno pripremati za iduću.
andrejvistica.com