Nakon Austrije u subotu je u praktički do kraja popunjenoj Dulhail Areni nadigran i Tunis. Uz mnogo manje nervoze nego li je to bilo primjetno tijekom prve utakmice, ali u još uvijek svojersnom grču, koji je izabranike Slavka Goluže priječio da utakmicu riješe mnogo ranije nego li su je riješili. Istina, i protiv Tunisa je Hrvatska praktički od prve minute vodila glavnu riječ u utakmici, ali su Tunižani ipak uspijevali pronaći načina na koji će suparniku »puhati za vrat« i komplicirati naoko vrlo komotnu situaciju.
– Strpljenje nas je u nekoliko navrata izdalo i u prvom i u drugom poluvremenu. No, sve u svemu nemamo razloga biti nezadovoljni. Znali smo kakav nas suparnik čeka, znali smo što moramo raditi – jasan je bio hrvatski izbornik nakon pobjede.
Nošeni gromoglasnom podrškom frenetičnih navijača, iseljenička zajednica Tunisa u Kataru ipak je mnogo brojnija nego ona hrvatska, Tunižani su odolijevali sve do 55. minute. A kada je dvorana utihnula, prolomilo se »Mirko, Mirko«. Baš u pravi trenutak, jer Mirko Alilović čudesno je obranio jedan zicer vremešnom Teju, a Duvnjak na drugoj strani praktički stavio točku na »i«. Pogodak za 26:22 pet minuta prije kraja utakmice suparničkim je navijačima bio jasan znak da polako potraže izlaz iz dvorane. Alilović je dodao još jednu obranu, a Kopljar dvama pogocima odveo Hrvatsku na do tada najvećih pet golova prednosti (28:23). I tu je priči bio kraj.
– Moram se zahvaliti našim navijačima, zaista su nam velika podrška, ali su i Tunižani imali gromoglasne navijače na svojoj strani. Znali su da se nakon Makedonije moraju vaditi na nama, ali smo u utakmicu ušli odlučni da je riješimo u našu korist. Sve ide po planu i nema razloga ni za kakvu euforiju – trezveno je nakon utakmice komentirao izbornik Slavko Goluža.
Za razliku od utakmice protiv Austrije hrvatski su rukometaši danas odigrali znatno bolje drugo poluvrijeme, naročito kada je u pitanju obrana, koja u prvom dijelu nikako nije uspijevala pronaći načina da zaustavi ubitačnog Aminea Bannoura (sedam golova u prvom dijelu, devet ukupno). Četirima golovima u seriji otvoren je nastavak (18:14) i sve do 51. minute Tunižani se niti jednom nisu približili na gol zaostatka. Tada je Sanai preuzeo Bannourovu ulogu, pogodio za 22:21 i sunarodnjake na tribinama uveo u euforiju. Nije dugo trajala, dvije kontre Manuela Štrleka i odlični Mirko Alilović stvari su vratili na pravo mjesto.
– To je samo dokaz da jedan igrač ne može riješiti pitanje pobjednika. Mi smo imali dobrih pojedinaca, ali smo pobjedu na kraju izvukli kao momčad – objasnit će najiskusniji u redovima hrvatske vrste, Igor Vori.
Hrvatska – Tunis 28:25
Utakmica 2. kola B skupine Svjetskog prvenstva rukometaša: Hrvatska – Tunis 28:25 (14:13). Dulhail Arena. Gledatelja: 4.000. Suci: Sabroso Ramirez i Raluy Lopez (oba Španjolska).
HRVATSKA: Ivić, Alilović (12), Duvnjak 3, Stipančić, Kopljar 4, Vori 3, Gojun, Horvat, Karačić, Bičanić 2, Štrlek 7, Čupić 8 (5), Musa 1, Ninčević, Slišković, Brozović.
TUNIS: Majed, Hedoui, Toumi, Gharbi 1, Tej 2, Touati, Hmam, Bannour 9, Maggaiz (8), Jallouz, Sanai 7, Megannem 2, Boughanmi 4, Ben Salah, Hamed, Chouiref.
Isključenja: Hrvatska 10, Tunis 12 minuta. Sedmerci: Hrvatska 5 (5), Tunis –.
Da su Tunižani odličan suparnik dokazali su tijekom prvog dijela. Sedam Alilovićevih obrana i čak osam minuta s igračem više u polju hrvatskim je rukometašima donijelo tek pogodak prednosti, onaj kojeg je praktički sa sirenom zabio jučer odlični Štrlek. Hrvatska nije uspjela materijalizirati prednosti jer je Bannour uvijek nekako pronalazio načina probiti prvu liniju obrane i svladati Alilovića, ali i zbog činjenice da je iznova nanizano previše tehničkih pogrešaka koje su Tunižani iz kontre i polukontre pretvarali u lake golove. U 8. minuti već je bilo 5:2, četiri minute kasnije 6:6 iako je Hrvatska šest početnih minuta igrala s igračem više. Potom je u 21. minuti prednost narasla na 11:8, dvije minute kasnije bilo je 11:11. I tako praktički do zvuka sirene.
Jedini pravi razlog za zabrinutost Slavko Goluža imao je u 41. minuti, kada su u istom tuniskom napadu izbačaje zaslužili Slišković i Gojun. Srećom, baš taj veliki pad koncentracije Tunižani nisu uspjeli kazniti.
– E, to su stvari koje nam se ne smiju događati. Nanizali smo te pogreške, a nismo ih smjeli nanizati. To su bila nepotrebna isključenja. Bolje da primimo pogodak, nego da na takav način ostanemo bez igrača – zaključio je odlično raspoloženi Goluža.
Iako je odigrana tek druga utakmica na turniru, opći je dojam mnogo bolji nego li je to bio prvog dana. Alilović je bio na visini zadatka, obrana je funkcionirala kudikamo bolje nego na otvaranju turnira, trgnuo se Kopljar u napadu...
Novilist.hr
