Ispiši ovu stranicu
Nedjelja, 01 Ožujak 2015 12:26

Dvije godine pontifikata pape Bergoglia: Suosjećajan, ali neumoljiv reformator

Napisao/la 
Dvije godine pontifikata pape Bergoglia: Suosjećajan, ali neumoljiv reformator Dvije godine pontifikata pape Bergoglia: Suosjećajan, ali neumoljiv reformator

Uoči izbora novog pape u ožujku 2013. godine, američki analitičari vatikanskih zbivanja duhovito su primijetili kako Crkvi, zbog nagomilanih problema, treba – papa Terminator. Sada, pred drugu obljetnicu izbora argentinskog kardinala Jorgea Marija Bergoglia za pontifeksa koji je odabrao ime asiškog siromaška, može se kazati kako je u onoj primjedbi bilo i poprilično istine.

Papa Frane, baš kao i njegov uzor sv. Frane, djeluje kao Terminator, ali ne nasilni niti nepromišljeni, nego strpljivošću i upornim promicanjem stavova koje stara Europa često ne razumije mijenja lice Crkve.

Rat s birokratima

Niz vanjskih, simpatičnih poteza od Pape je učinio jednog od najomiljenijih likova na planetu: život u gostinjcu, objedovanje na traci s vatikanskim zaposlenicima, susreti sa siromašnima i društveno prezrenima, vožnja automobilima niže klase, kritika rasipništva i okrutnog kapitalizma, stalno zalaganje za obespravljene...

U nekim komentarima govori se kako je riječ o populističkim potezima, ali valja znati kako je još kao nadbiskup i kardinal u Buenos Airesu Bergoglio održavao sličan društveni život: redovito je posjećivao favele i ubožnice, vozio se javnim prijevozom, prijateljevao s običnim pukom. U svemu je i kao papa nastavio autentično svjedočanstvo skromnosti i što je moguće više normalnog odnosa prema vanjskom svijetu.

Za budućnost Katoličke crkve puno su važnije mjere koje odlučno provodi uz podršku kardinala sklonih unutrašnjim reformama, a to su u prvom redu preoblikovanje Rimske kurije, vatikanske birokracije koja je jedna od glavnih kočničara bilo kakvih promjena, mijenjanje sastava kardinalskog zbora kako bi se omogućilo Crkvi svih dijelova svijeta da sudjeluje u odlučivanju, raščiščavanje dugogodišnjim mutnih poslova IOR-a, svojevrsne vatikanske banke, promjene odnosa prema bračnim partnerima u kršćanskim obiteljima koje zbog različitih zakonskih zapreka ne mogu pristupiti sakramentima, beskompromisan stav prema klericima pedofilima i njihovim podržavateljima. Riječ je o problemima s kojima su se u koštac pokušavali uhvatiti svi pape nakon Drugog vatikanskog koncila (zaključenog 1965. godine), no ne s previše uspjeha.

I papa Frane je iskazao bojazan da neće uspjeti okončati sve što je započeo, a ostavio je mogućnost da i sam postane papa emeritus poput Benedikta XVI. U šali je novinarima 78-godišnji papa prošle godine kazao kako mu ostaje još dvije, tri godine života, ali je sasvim ozbiljno progovorio i o mogućnosti da umirovljenje za pape, kao što je za biskupe u 75. godini života, postane uobičajeno - u osamdesetoj.

- Ta se ideja možda ne sviđa teolozima, no ja nisam teolog i mislim da papa emeritus nije iznimka. Prije 70 godina biskupi emeritusi su bili iznimka. Danas su oni institucija. Mislim da je i papa emeritus institucija – kazao je papa Frane, a na primjeru Benedikta XVI. koje svojevoljnim odstupanjem s papinskog trona doista načinio revolucionarnu iznimku, očito je kako se Crkva zbog tog čina nije urušila.

Savjetnik Benedikt

Papa Benedikt XVI. danas je rado viđen gost na velikim proslavama u bazilici Sv. Petra, aktualni papa se savjetuje s njim, a kao intelektualac uživa ogromno poštovanje u znanstvenom svijetu. Ipak, teško je zamisliti da bi za dvije godine Katolička crkva imala dvojicu papa emeritusa, a opcija koja želi promjene nabolje u Katoličkoj crkvi usrdno se moli za zdravlje i dug život papa Frane, kako bi okončao barem dio velikih reformi koje je započeo.
Kad se s dvogodišnjim iskustvom bolje razmotri pontifikat aktualnog pape, onda je jasno kako je doista riječ o Terminatoru u pozitivnom smislu, koji pokušava lice Crkve izmijeniti ponajprije suosjećanjem, nježnošću i ukazivanjem na beskompromisnu ljubav prema potrebnima, te strogošću ponajprije prema sebi i vatikanskoj birokraciji.

Nedavno proglašenje novih kardinala očit je znak u kojem smjeru papa Frane usmjerava Crkvu – od 20 novih kardinala grimiz je poslao u šest biskupskih sjedišta koja prije nisu imala prelata tog ranga, iz četrnaest su različitih zemalja, a većina ih je iz ‘trećeg svijeta’, te tako omogućuje njihov utjecaj na put suvremene Crkve. Ujedno smanjuje broj kardinala u Kuriji, ostavljajući u tom rangu samo prefekte kongregacija i Vrhovnog sudišta, te tajnika Sinode.

Hrvatska je također bila tema crkvenih analitičara u svijetu, kad je krajem siječnja za krčkog biskupa imenovao franjevca kapucina dr. fra Ivicu Petanjka, što je protumačeno kao poprilično iznenađenje, budući da je on u hrvatskom episkopatu tek drugi biskup redovnik, pored mons. Valentina Pozaića, isusovca i pomoćnog zagrebačkog biskupa. Budući da su ove godine još trojica hrvatskih biskupa napunila 75. godinu, što je uvjet za odreknuće od službe, postoji velika mogućnost da se na biskupskim katedrama u Šibeniku, Gospiću, te vojnom ordinarijatu nađe još neki redovnik. Papa želi i njih uključiti u biskupsku službu, a trenutno je u svijetu od 5133 (nad)biskupa na katedrama 1216 redovnika.

Piše Damir Šarac/misija Slobodna Dalmacija.hr