Andrej Vištica profesionalni je triatlonac. Trčati je počeo pred kraj studija, saznao za triatlon, počeo se njime baviti, vremenom sve ozbiljnije i na kraju je od hobija napravio profesiju.

Nakon pobjede na Europskom prvenstvu učinio je nešto što je danas u najmanju ruku rijetkost. Prošle je godine dao otkaz na poslu kako bi se mogao potpuno posvetiti treninzima. Iako je nakon završene elektrotehnike imao dobar posao u Ericsson Nikoli Tesli, ljubav prema sportu i želja da se kasnije u život ne pita 'što bi bilo, kad bi bilo', prevladala je i Andrej postaje profesionalni triatlonac. I nije požalio. Iako je on bio siguran da čini pravu stvar, obitelj i prijatelji bili su skeptični.

Od triatlona se, kaže, može živjeti, čak i u Hrvatskoj. Može ako si dobar. Nije lako, ali se može. S tim da dosta toga ovisi o nagradnim fondovima, sponzorima. Nagrade su najviše za onoga koji je prvi. Ako si samo par mjesta iza onda su znatno manje. Zato, umjesto u uredu, puno radno vrijeme provede trenirajući. Najdraži mu je biciklizam, u kojem postiže najbolje rezultate, dok mu je plivanje manje drago – što zbog treniranja u zatvorenom prostoru, što zbog nešto slabijih rezultata.

U nekim drugim sportovima s 32 godine života karijera bi se već bližila kraju. No u triatlonu se najbolji rezultati postižu između 35. i 40. godine, tako da njegovo vrijeme tek dolazi. Da mi je netko prije deset godina rekao gdje ću biti danas, bilo bi teško za povjerovat… A Andrejev primjer dokaz je kako se snovi itekako ostvaruju ako se, uz malo hrabrosti, slijedi srce i vjeruje u sebe.

HRT.hr