Često bi, kad bi dovodio Mateja i Tihomira, ostajao i na treninzima. Sjeo bi najčešće na isto mjesto, gledao, promatrao, ponekad potiho nešto upitao i prokomentirao.

Utakmice je najčešće pratio u društvu svoje Marije i Matijane. Uvijek bi bili tu negdje blizu, iza klupe Izviđača. Navijao je i bodrio mnoge dječake i mladiće, gledao je kako napreduju i razvijaju se, a posebice je pazio na svog Mateja i Tihomira s neizmjernom očinskom ljubavi.

Vjerovao je u „svoj“ Izviđač. Znao bi reći, i kad se radilo o njegovoj djeci: „Uradite kako mislite da je najbolje! Znam da mome Mateju želite samo dobro.“. Nikad ništa nije tražio za sebe, a svima je davao sve što je mogao, i više od toga.

Hvala ti, Ivane! Hvala ti na tvojoj dobroti i ljudskosti! I ti si dio uspjeha našeg kluba.

Neka ti je laka zemlja, dobri čovječe! A, vama: Marija, Matej, Tihomire i Matijana, najiskrenija sućut. U ovim teškim i bolnim trenucima budite ponosni na svoga Ivana i zahvalni za njegov plemeniti i čestiti život!

Počivao u miru Božjem!

RK IZVIĐAČ CO