Petar Herceg Tonić, u SAD-u poznat kao Peter Tomich (3. lipnja 1893. - 7. prosinca 1941.), je bio dočasnik mornarice SAD-a, koji je nagrađen najvišim vojnim odlikovanjem SAD-a Medaljom časti, za svoje djelo u Drugom svjetskom ratu.  Oko pravog prezimena Petra Hercega vodila se velika rasprava, ali je fra Vinko Dragičević dokazao da je osoba koju Amerikanci nazivaju Petar Tomić zapravo Petar Herceg, koji je sukladno običajima kraja u kojem je rođen nosio obiteljski nadimak Tonić koji je najvjerojatnije doveo do zabune.

Sadik Sadiković (1867. - 1940.), otac i djed, a i njegovi preci bavili su se liječenjem travama i bili su vrlo priznati u liječenju rana, iako im to nije bilo osnovno zanimanje. Kao mladić je saznao “sve što se može saznati“ o ljekovitim svojstvima trava koje u obilju može dati ljubuško podneblje. Da proširi svoje znanje putovao je po Maloj Aziji, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Rano je naučio turski i arapski jezik, a kao austrijski vojnik brzo je savladao njemački jezik. Njegovo liječenje travama počelo je prije početka Prvog svjetskog rata te je bilo zapaženo u ljubuškom kraju.

Na božićno jutro sva bi se čeljad rano ustala i zajednički bi izmolili jutarnju molitvu. Poslije molitve domaćin bi išao čestitati Božić susjedima. Nosio bi bocu rakije, a djeci bi se davali ćupter, orasi, smokve ili bajami...

U Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac, Ljubuški, izložena je jedna rimska vojna kaciga, koja je gotovo nepoznata stručnoj javnosti.

S velikom radošću sam došao do ove fotografije iz 1936. godine. Želim je podijeliti sa Vitinjanima i Ljubušacima tj. sa onima kojima ova fotografija puno znači.

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, posuški pravnik Petar Oreč, obavio je više terenskih pregleda izvan područja općine Posušje u potrazi za novim lokalitetima posuške kulture. U sklopu tadašnjih terenskih pregleda, obišao je sve pećine brdskog masiva Butorovice, koji se proteže u pravcu sjeverozapad – jugoistok nad Ljubuškim poljem.

Mjesno groblje u Proboju, Ljubuški, odavno je poznato u arheološkoj literaturi.

Naselje u istočnom dijelu ljubuške općine, površine 12.441.991 m četv., 404 stanovnika po zadnjem popisu (1991.), s najvišom točkom 238 m i najnižom 122 m. Dijeli se na četiri zaseoka: Nadpolje, Glavica, Guljevina i Oplanovina.