Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, posuški pravnik Petar Oreč, obavio je više terenskih pregleda izvan područja općine Posušje u potrazi za novim lokalitetima posuške kulture. U sklopu tadašnjih terenskih pregleda, obišao je sve pećine brdskog masiva Butorovice, koji se proteže u pravcu sjeverozapad – jugoistok nad Ljubuškim poljem.

Mjesno groblje u Proboju, Ljubuški, odavno je poznato u arheološkoj literaturi.

Naselje u istočnom dijelu ljubuške općine, površine 12.441.991 m četv., 404 stanovnika po zadnjem popisu (1991.), s najvišom točkom 238 m i najnižom 122 m. Dijeli se na četiri zaseoka: Nadpolje, Glavica, Guljevina i Oplanovina.

Ukupno otišlo 56 (čini se da je ime Bože Luburića i Šimuna Milićevića upisano u originalnom popisu dva puta) – muških 54 (96.4%), ženskih 2 (3.6%); prosjek dobi 25 godina; oženjenih 18 (32.1%), neoženjenih 38 (67.9%); prosjek visine 172.5 cm; pismenih 25%, nepismenih 74.4%. Prvi je otišao Jozo Šunjić. Najviše ih je otišlo u Alsen-Cementon, područje u državi New York.

Na web portalu Ljubusaci.com pronašli smo nekoliko fotografija koje su vrijedan podsjetnik na ljubušku sportsku prošlost.

Rimski vojni kompleks na lokalitetu Gračine, u Humcu kod Ljubuškoga, izgrađen je u 1. st. po. Kr., najvjerojatnije u doba cara Tiberija. Njegova namjena ponajprije je imala strateško-obrambenu ulogu: zaštitu doline rijeke Neretve i područja kolonije Narone.

Naselje Vojnići prostire se u sjeverozapadnom dijelu općine Ljubuški, između Veljaka, Klobuka, Dola i Šipovače, petnaestak kilometara udaljeno od Ljubuškoga.

U sjeverozapadnom dijelu ljubuške općine smjestila se Šipovača, neposredno uz samu granicu s Republikom Hrvatskom.
Na površini od 7,88 četv. km prema popisu iz 1991. živjelo je 623 stanovnika. Danas je taj broj niži, možda četiristo žitelja, kako bilježi Župni ured Šipovača. Mjesto se dijeli na zaseoke Banja (oko 130 st.), Velika Šipovača (oko 170 st. ) i Mala Šipovača (oko 100 st.).