U narodnoj memoriji Ljubušaka do naših dana sačuvane su predaje o hercegovoj ljubavnici Ljubi (Ljubuši) kojoj je herceg Stipan sagradio grad u kojem je nesmetano mogao živjeti daleko od svoje supruge koja je živjela u Blagaju. Grad se, prema tim predajama, po Ljubuši prozvao Ljubuški. Neki pripovijedaju da je Ljubuša bila žena hercega Stipana. Također se pripovijeda o hercegovoj kuli Herceguši, o hercegovom blagu, o sukobu sa sinom Vladislavom kojem je herceg Stipan obljubio nevjestu itd.

Do naših dana put od Vitine, preko Slivna do Lovreća zove se Jankov put, jer je tim putem Janko Sibinjanin (Janos Hunyadi) prolazio sa svojom vojskom. Put od Vitine do Vida narod i danas zove Sekulan put prema sestriću Janka Sibinjanina koji je 1448. godine prodro na Kosovo. U tom boju Sibinjanina je izdao despot Đurad Branković, a Sekula je poginuo.

Mnoge su predaje vezane uz četiri stotine sedam godina turske okupacije Ljubuškog. Duvanjskog biskupa Danijela Vladimirovića Turci su mučki pogubili 1570. godine u Ljubuškom. Mnoga su stradanja Hrvati podnijeli pod turskim ropstvom. Među tim stradanjima su i stradanje svatova u rijeci Mlade. Krvnica je prozvana jer su na tome mjestu Turci htjeli oteti nevjestu. Zametnuo se krvavi boj i svi su svatovi izginuli, a uspomenu na to čuva živa predaja i tafonim Krvnice. Među povijesnim predajama u ljubuškom kraju su su i one koje pripovijedaju o harambaši Andrijici Šimiću.

Ljubušaci pripovijedaju i o neobičnom duhu na kojem su Švabe objesili nedužnog čovjeka, a od tada taj dub niti raste u visinu niti u širinu.

Prof. dr. sc. Marko Dragić/Međunarodni kongres Humac - Ljubuški 2014.

Pripremio: Bolji Ljubuški