Naziv Vitina u južnoslavenskim područjima nije osamljen. Toponim Vitina nalazi se na Kosovu, u Travniku i u općini Povlja na Bracu. U Sloveniji slični su nazivi Vitanovci i Vitanjski potok, u Bugarskoj Vitoše i Vitoševac, u Češkoj Vitošice i u Poljskoj Witosz. Treba odbaciti tumačenje da je naziv postao od latinske imenice vita, život. Prvo što nema apstraktnih naziva u imenovanju naselja, i drugo što se u nazivu nalazi sufiks-ina. U nazivu Vitina prepoznaje se posjedovni naziv od imena Vito, koji je pokrata od Vitomir ili Vitomil. Vitina je nekad bila dvočlana u nazivu i označavala je Vitina ves ili vas, znači posjed nekoga Vite. Korijen Vit-nalazi se i kao drugi sio imena Ljudevit, Dobrovit ili Svantovit, a vjerojatno je u svezi sa slavenskim izrazom „vitu“, gospodar, moćnik ili moćan. Zanimljivo je da Franjo Fiala krajem 19. st. za rijeku Vriošticu navodi naziv Vitina.
Vitina je bila dobro napučena u pretpovijesno doba. Na više brdskih visova i padina nalaze se nadgrobne kamene gomile. Na brdu Utvica postoji pretpovijesna gradina, za čiji se lokalitet čuje naziv Samograd. Uz tragove zidova mogu se pronaći ulomci pretpovijesne keramike iz brončanoga i željeznoga doba. Na području Vitine naden je ilirsko-grčki novac( kovan u Dirahiju,danas Drac), iz 3.-2.st. pr. kr. Trgovina je cvjetala u mladem željeznom dobu smjerom Narona-Bigeste-Novae.
Rimska Vitina bila je dobro napučena i razvijena. Ne samo što je njome prolazila antička komunikacija Salona-Narona, već što je pronađeno obilje građevina, spomenika, novca, opeke i keramike. Na brdu Utvici, na pretpovijesnoj gradini bila je manja rimska tvrđava. U Docima D. Sergejevski 1956. otkopao je starokršćansku baziliku široku 11,37 na istoku,11,60 na zapadu, dok joj duljina iznosi 13,10 m, a debljina zidova je 0,50-0,58 m. Imala je središnju ladu s apsidom, te dvije bočne prostorije. Nadeni su grobovi s bačvastim svodom, ali nije pronađena krstionica. Može se datirati u kasnoantičko razdoblje 5-6 st. Na lokalitetu ranije zvanom Borasi Ćiro Truhelka evidentirao je ostatke ranokršćanske crkve-oratorija, uz jedan veći građevinski kompleks, čije su dimenzije 8,20X 5,70 m, s malom apsidom i dijelom oltara. U blizini je nađen spomenik veteranu XI. Klaudijeve legije (Marcus Antonius Signifer), sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Spomenik je iz 1. st., a oratorij iz 5-6.st. Osim toga, pronađeni su rimski natpisi, na kojima se spominju vojnici 8. Dobrovoljacke kohorte, te čak jedan 18-šnji rob Mopso, kojemu gospodar podiže nadgrobni spomenik. Glavno rimsko naselje protezalo se uz obje obale rijeke Mlade. Najviše ga je krajem 19. st. istraživao Ćiro Truhelka. Otkriveni su ostaci rimskih zgrada s mozaikom (villa rustica?), te opeke s pečatom Legio IV, flavia felix i novci - 2-4.st.
U Vitini nije sačuvano puno stećaka. Srednjovjekovna nekropola na kojoj je sačuvano 15 stećaka nalazi se u Grabovom Vrilu na lokalitetu Lastva. Pojedini primjerci imaju ukrase u obliku vitica, rozete i ljudske figure.
Iz 17. st. sačuvan je jedan hudžet kadije iz Babai Atika. U njemu se spominje selo Vitina u Rumelijskom vilajetu, a u njoj kuca s četiri mlinska kola, koja rade pod jednim krovom na rijeci Vitini. Tu je i jedan mulk-vinograd s 30 motika loze. Vitina je tih godina bila meta hajdučkih napada. Tako fra Pavao Šilobadovic piše da su 1686. Primorci napali Vitinu, opkolili je, ali ne i zauzeli zbog tvrde kule u njoj. U 18. st. u dvama popisima katoličkog pučanstva, 1743. zabilježeno je 70 odrasle čeljadi i 36 djece, a 1768. 57 odraslih i 46 djece.
Novinar Kasim Gujić iz Ljubuškog bio je oduševljen ljepotom Vitine, za koju navodi stihove fra Grge Martića: “Kad bi znala kraljica Libuša svu ljepotu polja Vitinskoga, nju bi vile u Vitinu snile“.
Autor: Radoslav Dodig
