Nakana ovog teksta nije zauzeti moralni stav o ponekad zaista neukusnom odijevanju, niti izložiti traktat o napastovanju Zloga koji, kako kaže Petar u svojoj poslanici, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Također, nije nakana raditi psihološki profil mladog para koji će uskoro, ako Bog da, dijeliti dobro i zlo dok ih smrt ne rastavi.

Posljednjih nekoliko godina  ponovno su oživjeli intenzivniji susreti studentske i radničke mladeži, a zavidan broj okupljaju se pod vodstvom (ili bolje reći služenjem) studentskih kapelana. Osim takvog vida pastorala, aktivne su i mnoge molitvene skupine mladih ljudi. Proplamsaji djelovanja Duha Svetoga masovnije se mogu vidjeti na susretima katoličke mladeži za koje u strukturama za očuvanje reda i mira uvijek ističu kako takav susret protekne bez ijednog incidenta. 30.000 mladih ljudi na jednom mjestu, a „materijala“ za anticrkvene medije ni za lijek.

Ali već nekoliko godina osjeća se nedostatak snažne prisutnosti mladih katolika u društvu, kroz političko, akademsko ili neko drugo djelovanje. Mladi su izuzetno aktivni u socijalnim i karitativnim akcijama, ali to je saniranje društvenih posljedica, a ne uklanjanje uzroka. Mladih ima na molitvenim susretima, ali ne i u strukturama. Ako ih i ima, primjerice u političkim, često svoju vjeru svode na ideologiju i još češće ju žrtvuju stranačkoj stezi. Ne postoji slučaj da se stranačka mladež pobunila protiv evidentnog zatiranja etičkih vrijednosti od njihovih starijih kolega. Umjesto da slijede svoju savjest i tako mijenjaju sustav, oni mijenjaju sebe ne bi li se tom sustavu prilagodili.

Također, mladi katolici nakon molitvenih susreta rijetko prelaze u operativnu fazu društvenog djelovanja. Što pod time mislim konkretno? Mislim da mladi katolici, osnaženi molitvom na zajedničkim susretima, konačno moraju početi djelovati u smislu konstitucije Gaudium et spes i preobražavati društvo, ne samo molitvom, nego i radom na svom području. Uočiti probleme koji trenutno muče hrvatsku državu i početi djelovati u skladu s kršćanskim vrijednostima. Oblačenje, siguran sam, nije glavni problem. Kriza vrijednosti, gospodarska kriza, grijeh struktura, demografska katastrofa, nezaposlenost, korupcija, nedefinirano tržište rada, odljev mozgova itd. To su problemi koji tište i mlade katolike, ali oni će često spustiti glavu i koljena i tražiti utjehu u molitvi. Potrebno i nužno, ali ipak ne dovoljno. Bog nas neće bez nas samih spasiti i to je činjenica.

Evo nekoliko primjera. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku korupcija je uzela maha do te mjere da je lani reagiralo i Državno odvjetništvo. Ali katolička mladež nije organizirala tribinu protiv korupcije. Niti je jasno pokazala da ovako u društvu više ne može. Da akademski kriminalci i njima oduzimaju budućnost. Na osječkom Pravnom fakultetu slična stvar – USKOK je upao zbog kupovine ispita. Ali mladi pravnici koji sudjeluju u raznim studentskim katoličkim molitvenim skupinama nisu poslali priopćenje za medije u kojem osuđuju akademski kriminal. Kad je njemački ministar zu Guttenberg poricao plagiranje doktorata, upravo su se mladi organizirali i pronašli što je i odakle prepisao. Kod nas katolička mladež o trenutno vrlo aktualnoj temi plagiranja i kupovanja diplomskih radova šuti. Kod nedavnih pokušaja promjene Ustava, katolička mladež je isključivo bila fokusirana na pokušaj zabrane referenduma, ali ne i na pokušaj relativizacije državornosti. O lustraciji nema riječi, a kada su postkomunističke strukture, štiteći udbaške ubojice, htjele štititi sustav koji im odgovara, mladi katolici nisu izišli u javnost i rekli da im je dosta komunizma i tranzicije koja guši baš mladenačku inovativnosti i kreativnost. Nema tribina i okruglih stolova o odljevu mozgova, demografskim problemima, nezaposlenosti. Kao da oni neće živjeti tu istu budućnost i kao da ih se ne tiče. Na ukidanje sredstava za zapošljavanje mladih nije reagirao nitko. Ispravite me ako griješim.

S druge strane, kad je u pitanju problematika pobačaja, eutanazije, zaštite moralnih vrijednosti ili braka kao zajednice muškarca i žene, u pravilu se reagira. Konačno, veliki dio uspjeha prvog narodnog referenduma ima se zahvaliti baš mladim volonterima. To samo znači da se može. Da mladi katolici imaju potencijal, snagu i, što je najvažnije, strukturu. Ne zaboravimo, to je bilo ono što je uplašilo različite lovce u mutnom koji su htjeli osporiti referendum. Poluparanoična tvrdnja Sanje Sarnavke da iza tih 5.000 mladih sigurno stoji netko jako moćan bila je sasvim na mjestu. Stoji – Netko! I jako je moćan.

Ali ipak, čini se da su se ti isti mladi upecali na udicu biopolitike na koju se prije nekoliko godina upecao i španjolski narod, a koju im je bacio tadašnji socijalistički premijer Zapatero. Dok su se vodile velike ideološke bitke oko pobačaja, eutanazije i prava homoseksualaca, dotle je Španjolska dogurala do zemlje s najviše nezaposlenih mladih ljudi. Danas joj Hrvatska nije daleko. Kada je premijer Milanović po dolasku na vlast rekao kako su ovi izbori bili svjetonazorske prirode, onda je trebalo biti jasno da će se voditi svjetonazorske rasprave, ali i da će one biti medijska zavjesa za posvemašnje ekonomsko propadanje nacije. Na tu i takvu agendu mladi bi katolici konačno trebali početi reagirati. Ne kažem da već ne reagiraju, ali nema jasne, strukturirane, nedvosmislene i ujedinjene reakcije.

Jedno je sigurno. Katolička mladež mora se trgnuti iz društvenog drijemeža u koji se sama uljuljala držeći se samo prve riječi Benediktovog pravila na kojem počiva cjelokupna kršćanska i europska uljudba. Dok se svijet urušava neprestano radeći, katolička mladež bi samo molila, a ako već društveno mora djelovati, djelovat će na području biopolitike ili eventualno medija, jer su mediji neprestana fascinacija mladog čovjeka, a često su procijenjeni kao svjetonazorska prijetnja.

Dakle, poruka mladima: molite, ali i radite. Djelujte. Ovaj svijet nitko neće oblikovati po vašim željama, ako si ga sami ne oblikujete. Ako pritom nekad i ne budete imali vremena za molitvu, nemojte se obeshrabriti jer postoji princip: Ecclesia supplet! – Crkva nadopunjava. I ako ne stignete, rekoh, moliti koliko želite, neka tamo časna u Karmelu i neka tamo baka u jednom selu moli za vas. Svoditi kršćansku vjeru, toliko bremenitu i obilježenu snažnim simbolima, na biopolitiku, šestu Božju zapovijed i, da budem ciničan, tajice, znači ignorirati stav prvih kršćanskih vremena i pisaca koji su nam u polog ostavili, ne samo modus vivendi, nego i modus operandi. Poslanica Diognetu poručuje da se kršćani ne razlikuju (čitaj: nije im bitno) po odijevanju, hrani ili običajima i na kraju poručuje: „Bog ih je [kršćane] postavio na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći.

Mladen Milić/laudato.hr