Povratak u Split
„Prije dolaska u Auckland, radila sam kao šefica restorana u Splitu. Tamo se namjeravam ponovno vratiti, budući da imam neke nove planove. Svoj posao zaista obožavam, a jedino što mi ne odgovara je rano jutarnje buđenje. A, odluka o odlasku u Novi Zeland bila je spontana. Tu odluku mama je prihvatila hrabro i čvrsto, kao pravi hercegovački stup svake kuće, dok tata nije znao kako pokazati da mu je teško što mu kćer ide na Novi Zeland pa je bacio par psovki. To je zapravo indirektno značilo da sam dobila njegov blagoslov “, kroz smiješak nam počinje priču mlada Ljubušanka.
Dolazak u Novi Zeland obogatio ju je novim iskustvima i poznanstvima s ljudima iz cijelog svijeta. Kako nam kaže, toliko se različitih kultura našlo u maloj kuhinji na kraju svijeta, a čine je Kolumbijci, Japanci, Nizozemci…
Čuljak nam je pričala i o tome kako ju je, po dolasku u Novi Zeland, najviše oduševila priroda, vino, trešnje, jagode…
„Mislim da Peter Jackson nije bez razloga uzeo ovu zemlju za snimanje Gospodara prstenova i Hobbita. Mjesto koje je služilo za potrebe snimanja ovih filmova me jednostavno ostavilo bez daha. Naravno, ima puno toga što mi se i nije svidjelo. Jedan moj prijatelj je rekao kako je Novi Zeland zemlja u kojoj je sve uređeno i da je nama Balkancima to zapravo jako čudno jer nismo naučili na takav uređeni sustav. Ipak, i sama sam se s vremenom naviknula, ponajviše zbog želje za uspjehom u karijeri te zbog ljudi s kojima surađujem“, kazala je naša sugovornica.
Cijene u BiH i N. Zelandu
Jer primjerice, ako usporedimo cijene u Novom Zelandu s onima u Bosni i Hercegovini, zaključujemo kako se one ne mogu mjeriti. Prema riječima Čuljak, život u Novom Zelandu je puno skuplji, ali i primanja su puno veća. Tako, primjerice, kilogram rajčice košta 12 dolara, kutija cigareta 25 dolara, no zato za sitne novce možete dobiti butelju vrhunskog vina. Nije za čuđenje ni to ako vam na ulici netko ponudi dva dolara za jednu cigaretu. Čuljak se, ovom prigodom, dotaknula i novozelandske kuhinje koja je, inače, osnova britanske kuhinje s ostalim internacionalnim primjesama.
„Omiljena jela ovdašnjeg stanovništva su fish&chis, janjetina sa gravy umakom i džemom, školjke (pogotovo pohane), pivo od đjumbira, vina, keksići. Ludi su za marmiteom – namazom od kvasca, koji me vizualno podsjeća na kremu za cipele koju na Novom Zelandu nije prihvatio niti jedan Balkanac. Zanimljivo je i to da umjesto naše „meze“, kod njih gostima poslužuju čips od vinagera s dipom od vrhnja i juhom od luka iz vrećice“, kazala je ona.
Razgovor nije mogao proći bez upita koliko je imala ponuda za posao nakon sudjelovanja u Masterchefu te s kim bi u budućnosti voljela surađivati.
„Nakon Masterchefa, svaki je kandidat imao priliku započeti rad u svijetu gastronomije. Ja sam, nekako, u cijeloj toj priči bila uporna i iskustvo stjecala po raznim restoranima, a svoje mjesto pod suncem sam zapravo dobila u Meksiku. Tamo nisu ni znali za Masterchef, tako da za uspjeh isključivo mogu zahvaliti svojoj tvrdoglavoj glavi“, odgovorila nam je Čuljak. Dodala je i to kako trenutno razmišlja o novim projektima i suradnji sa splitskom Bokeriom. Ujedno, veseli se i povratku svome domu, kao i kuhanju sada već joj dobro poznatih novozelandskih jela.
Antonela Marinović / Dnevni list
