Mr. Radoslav Dodig autor priloga i urednik brošure o tom zanimljivom prilogu kaže: „Došao sam na ideju obraditi nakit, ali ne u današnjem smislu nego da sa arheološke i povijesne strane vidimo je li nakit na prostoru Ljubuškog postojao i od kada. Bio sam začuđen sabravši materijal koliko je obilje nakita, počevši od brončanog doba gdje imamo jako dobre nalaze kao što su Gorica kraj Gruda, Krehin Gradac, pojedinačni nalazi nakita na području Ljubuškog, pa do novijeg vremena. Radi se o razdoblju 1.500 godina prije Krista, odnosno 15 stoljeća prije nove ere. Imamo brončane igle, dugmad, ukosnice ili fibule, kopče, pa razne muške ukrase – natkoljenice, potkoljenice, štitnike… To su već uvozni artikli, za to su trebale dobre radionice. No, svejedno, nakit iz prapovijesti u prvom redu brončani, vrlo dobro je zastupljen na našim prostorima, što se može vidjeti i u muzejima u prvom redu Muzeju franjevačke zbirke samostana na Humcu.
Nakit iz antike je također obilan, ali on je nešto poznatiji, jer je obrađivan u monografijama, pa sam se fokusirao na srednji vijek i to ranu fazu, jer je manje poznata. Iz tog razdoblja spomen zavrjeđuje nakit iz Mogorjela i Višića kraj Čapljine, zlatni i srebreni, od naušnica i narukvica pa do pojasnih kopči. To je vrlo luksuzan nakit pa se postavlja pitanje – tko ga je nosio? Tako skup i luksuzan nakit mogle su nositi samo plemićke i kneževske obitelji.
-Naši preci su se izgleda, vrlo rado ukrašavali, ženski i muški?
-Nakit je bio odraz društvene moći. Kada jedan ratnik stavi zlatnu kopču za pojas ili potkoljenice, to je bio znak da sebi može priuštiti bogat nakit iz uvoza, da je moćan. Isto tako žena ako stavi ogrlicu posebice od jantara, koje su tada bile vrlo skupe, skuplje od zlata, to znači da je ona moćna kad je može platiti. Naravno na skupovima su uglednici, prvaci plemena predstavljali upravo žene s tim ogrlicama kao pratilje da se vidi da može i ženi platiti nakit, a ne samo sebi. U svakom slučaju muškarci nisu puno zaostajali za ženama, o čem svjedoče razni pojasevi, pa muške ogrlice oko vrata, ruku…
-Kada su se više ukrašavali Ljubušaci i Hercegovci, u prošlosti ili danas?
-Danas, zbog velike komercijalizacije. Nakit je i dalje odraz društvene moći, ali danas postoji i jeftini nakit – bižuterija. Gledano s arheološkog stajališta bižuterije nema. Svaki nakit koji se nađe bio je vrlo skup ili uvozni, a danas se bez po muke možete nakititi i jeftinim nakitom.
Uglavnom, arheološki nalazi govore da su se žitelji jugozapada Hercegovine rado kinđurili u prošlosti, kao i danas o čemu svjedoče slike iz muzeja i sa ulica.
večernji.ba