Na drugu uskrsnu nedjelju slavimo mali Uskrs – Bijelu nedjelju – blagdan Božanskoga Milosrđa.

Svatko čezne za tim da se u potpunosti nekome preda, da ima duboku duhovnu vezu s drugim, da bude ljubljen potpuno i ekskluzivno. Ali Bog kaže kršćanima: “Ne, dok nisi zadovoljan, ispunjen i sretan s tim da te Ja ljubim, da predaš sebe potpuno i bez rezerve meni, da imaš intenzivan i poseban odnos samo sa mnom, otkrivajući da samo u meni možeš naći svoje zadovoljstvo; tek tada ćeš biti sposoban za savršeni ljudski odnos koji sam za tebe isplanirao.

Početkom devedesetih Bosna i Hercegovina je postala državom zahvaljujući Hrvatima: oni su bili presudni za uspjeh referenduma o neovisnosti BiH, oni su na sebe primili i prvi udar srpske agresije BiH, konačno i opskrba Bošnjaka tijekom cijelog rata išla je preko Hrvatske i prostora u BiH koje su kontrolirali Hrvati. Bošnjačka politika, međutim, kao da Hrvatima nikada nije oprostila što postoje. Teritorij izgubljen u srazu sa Srbima trebalo je negdje nadoknaditi, hrvatski prostori u BiH nametali su se kao utješna nagrada nakon poraza od Srba. Zahvaljujući imidžu žrtve u percepciji međunarodne zajednice i anglosaksonskoj nesklonosti Hrvatima dobili su Federaciju kao okvir za majorizaciju Hrvata. Doduše, i Hrvatska se time okoristila, to jest dobila je nešto anglosaksonske sklonosti, preciznije spremnost Amerikanaca da zažmire četiri-pet dana. Ukoliko je Hrvatska u stanju za to vrijeme izvesti Oluju, neka joj bude.

Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako hoćeš da trčim, samo pusti kera za mnom. Kakav motor u guzici. Jebo bi se tada Usain Bolt i ono njegovo pobjedničko foliranje rukama dokle bih ja stigla. Prije šest godina samo sam se probudila i šapnula sebi u bradu– „Nabavit ću ćuku. Tornjaka!“ Bog zna da ne pijem i da sam bila pri zdravoj svijesti, majkemi. Svi meni bliski ljudi se tada grohotom nasmijaše, ćaća pogotovo.

Današnjom nedjeljom slavimo Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, o čemu nas izvještavaju evanđelisti u svojim tekstovima. U trenutku kad je došao njegov čas da se u punini očituje i da izvrši svoje poslanje, odlučio je svečano ući u Jeruzalem i očitovati se kao Mesija čije je poslanje otkupiti čovjeka. Zato ova nedjelja i nosi dva naziva: Cvjetnica i Nedjelja muke Gospodnje.

Poštovani, htio bih Vas upozoriti da uvijek budete oprezni prema “objavama” koje kruže Internetom, osobito prema onima koje anonimno proglašavaju skori kraj svijeta. Isus nam u Evanđelju vrlo jasno govori: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac. ”(Mk 13,22). Stoga spekuliranje datumom kraja svijeta uvijek predstavlja neki oblik samovoljne interpretacije. Povijest nas je naučila da je takvih pokušaja već bilo na tisuće i kao što vidimo – svaki put su se pokazali pogrešni. (U protivnom smo očito i Vi i ja zaboravili otići na “svršetak svijeta”).

Prošloga tjedna hrvatski medijski prostor bio je zabavljen tekstom jedne mlade djevojke koja je procijenila kako bi tajice neke slučajne prolaznice (i valjda ono što one više otkrivaju nego skrivaju) na pokretnim stubama shopping centra mogle biti prava opasnost i napast požude očiju za njenog zaručnika. Večer baš nije bila ugodna za taj par jer Zli uvijek nađe načina kako da posije razdor i pošalje napast onima koji se žele približiti Bogu. Ovaj puta, preko zavodljivog odjevnog predmeta.

Ako zadnje prije sna vidiš ove oči, slabo ćeš spavati. A kad živiš u zemlji šupljaka, kao što je to Bosna i Hercegovina, česte su noći kad susrećeš svoj lik u ogledalu i hodaš okolo pokušavajući mrakom umiriti nemoć što raste u tebi. Ovo su oči čovjeka koji je prekjučer u strašnoj prometnoj nesreći izgubio dvadesetsedmogodišnju suprugu i majku dvoje djece. Čovjeka što je jučer u očaju gledao ekspresno puštanje na slobodu osobe koja je kriva za smrt njegove supruge.