Čudesan je taj Gornji Proboj. Kao čardak, ni na nebu, ni na zemlji. Iznad zaseoka Tolići, a ispod gaja, prostrla se beskrajna zaravan na koju se naslonilo nebo poput neke polu lopte. Na tom nebu se istovremeno susreću i Sunce i Mjesec, i bura i jugo, i tmurni oblaci i beskrajno plavetnilo, i bijeli bezazleni oblačci, i prošlost i sadašnjost. Zaravan je prošarana suhozidima koji danas izgledaju kao čipka koju je netko, nekada davno, strpljivo štrikao i izvezao najljepši vez na svijetu. Umjetnici veza su nas napustili.

Uživajmo u njihovom vezu i pokušajmo ga zaštititi od propadanja.

Probojska orhideja/Bolji Ljubuški