Susjedne utvrde su mogle biti u savezničkim ili protivničkim odnosima, ovisno o tome jesu li su se trebali obraniti od zajedničke prijetnje ili su se borile za prevlast jedna protiv druge. Na čelu tih odnosa su bili plemenski vođe, lokalni moćnici koji su upravljali stanovništvom koje je bilo znatno brojnije nego u prethodnim razdobljima. Razlog tome je ovladavanje poljoprivredom, izrazito razvijeno stočarstvo, a za potrebe ratarstva su se gradile i pristave. 

Na putu za gradinu sreli smo guštera koji je, nemoćan da se pomakne, skupljao toplinu kako bi se vratio u svoje zimsko prebivalište. Nekako smo u njemu vidjeli čuvara gradine. Nemoćan da uradi i zaštiti nešto, ali ipak na svome mjestu kao znak da s poštovanjem pristupimo onome gdje idemo. A na gradini, naravno, dočekao nas je jasan pregled prostora kojim se sa nje upravljalo, kao i masa kamena na kamenu kojeg su tu donijeli ljudi kako bi zaštitili sebe i svoje obitelji.

Antonija Tolić, dipl. arheolog i prof. povijesti umjetnosti/Bolji Ljubuški