Župa Klobuk počela je živjeti samostalnim životom od 1873. godine, odcijepivši se od dotadašnje matice Veljaka. Upravo je ona tema nove monografije autora dr. Roberta Jolića. Međutim, autor je obradio i naselja u župi, opću povijest ljubuškoga područja, s osobitim naglaskom na klobučke zaseoke, te posebno crkvenu prošlost ljubuških naselja, a iscrpno i detaljno župu Klobuk od 1873. do danas.

Ples nas ispunjava osjećajem postignuća, razvija naše samopouzdanje i komunikaciju, smanjuje ljutnju, rješava nas frustracije i nezadovoljstva te poboljšava kognitivne funkcije. Ples je komunikacija u prostoru izražena pokretom. I doista je točna njegova definicija kao najljepšeg dvoranskog sporta jer kroz ples mladi se uče osjećaju za ritam, prostor, spoznaju i pravila lijepog ponašanja, pravilnog držanja te plesnog bontona, tvrdi Jozo Rimac, voditelj plesnog kluba “Paganini”, koji za naš list otkriva sve o radu navedenog kluba koji djeluje od 1997. godine.

Uoči Europskog rukometnog prvenstva u Poljskoj, vratar hrvatske reprezentacije Mirko Alilović i njegova supruga Iva govore o svom novom projektu za koji su ih nadahnula djeca Ivan i Mato.

Udruga volontera iz Italije, u suradnji s  Općinom Ljubuški, vladinim i nevladinim organizacijama, kao i  djelatnicima Crvenog križa Ljubuški i Centra za socijalni rad je, povodom Božića i božićnih blagdana tradicionalno provela akciju prikupljanja pomoći obiteljima slabijeg imovinskog stanja na području općine Ljubuški.  Tako su i ove godine prigodni paketi pomoći dostavljeni za obitelji koje su korisnici stalne socijalne pomoći, a među njima su i obitelji djece s posebnim potrebama te one s većim brojem djece.

HKUD Studenčica i župni zborovi po deseti su put organizirali Tradicionalni Božićni koncert "Svim na zemlji" u velikoj dvorani Pastoralnog centra u Studencima.

Fragmenti amfora pronađeni na arheološkom nalazištu u Crvenom Grmu, mikrotoponim “gradina za brodom”, predstavljaju najranije tragove grčke trgovine u BiH, priopćio je arheolog Mirko Rašić, voditelj istraživanja.

Ove je godine u Bosni i Hercegovini izostao bijeli prosinac, ali zato nije sasvim isključeno da će nas dočekati “bijela Nova godina”.

“Pripreme za Božić i božićne blagdane, kićenje bora, pečenje kolača, sve je to nekoć imalo veću draž. Hrane i pića nije bilo u izobilju, no ljudi su Isusovo rođenje iščekivali skromno, zadovoljni što svojim najbližima mogu ponuditi malo oraha, smokava, rakije“, složnu počinju priču za Dnevni list članice ženske pjevačke skupine Dream team Babe iz Ljubuškog.
Ovu veselu šestorku čine: Kata Mihaljević, Ana Škorput, Nada Lauc, Jagoda Lauc, Blagica Skoko i Franka Šunjić.  Iako su u trećoj životnoj dobi, ne napušta ih želja za pjesmom i plesom, pa se tako s istim žarom prisjećaju vremena kada veselja, osobito u blagdanskom razdoblju, nije manjkalo.

Ogromna razlika

Na upit kako se nekada slavio Božić, Franka Šunjić nam je kazala kako je, u usporedbi s današnjim vremenima, razlika ogromna.
“Prosinac je uvijek bio najveseliji mjesec u godini. Veselili bi se kićenju bora, pripremi kalje i krumpira. Sve je bilo skromno, ali osmijeha nije nedostajalo. Sve što smo imali dijelili bi s najbližima, što moja obitelj i danas prakticira“, sjećanja su koja nam prepričava naša sugovornica, koja ima devetero unučadi i troje praunučadi.
Potvrđujući Frankine riječi vezane za nekadašnju skromnu proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, Anica Škorput se prisjetila i običaja vezanih za Badnji dan.
“Kada bi se cijela obitelj okupila, gazda kuće bi unosio komad drveta koje je, potom, stavljao u vatru. Prije toga, gazdarica bi drvo posula pšenicom, dok bi djeca imala zadatak u susjedstvo nositi jabuke. Kao nagradu bi dobili kocku šećera i sretni bi se vraćali svome domu”,  kazala nam je Anica.
Usporedivši proslavu Božića nekad i danas, ni Jagoda Lauc nije se libila reći kako se tadašnji običaji ne mogu mjeriti s ovim današnjim. Kao baka koja ima šestero unučadi i dvoje praunučadi, trudi se da se njezini potomci upoznaju s nekadašnjim običajima i da ih njeguju.
“Na Božić smo išli na svetu misu, a potom bi palili svijeću. Sviralo se i pjevalo uz diple, gusle, harmoniku. Ugodno smo se družili sa svojim najbližima, rodbinom i prijateljima, časteći se rakijom i smokvama, jer kolača nije bilo“, kazala je ona.

Smokve umjesto kolača

Da se kolači nisu pravili te da je glavno jelo bila kalja, juha i krumpir ispod sača, prisjetila se i  Kata Mihaljević, majka troje djece i baka petero unučadi.
“S veseljem bi čekali svetu misu, osobito druženje nakon mise. Tada se pjevalo, igralo kolo, što danas nije tradicija”, rekla je Kata, dok nas je njezina kolegica Blagica Skoko upoznala s običajima vezanim za Badnji dan i na sam Božić.
“Iz mog djetinjstva pamtim kako se na Badnji dan pripremala pogača i kalja. Unosio bi se badnjak koji bi se posipao kukuruzom, a obitelj bi se družila uz pokoju čašicu vina. Na Božić bi išli na svetu misu, a potom bi se društvo skupilo kako bi zaigrali kolo. Potom bi se od kola do kola nosio tzv. „prinos“ u maramici, jabuke, orasi, tko je što imao. I ja sam znala dobiti prigodan dar”, sa smiješkom nam je kazala Kata koja ima šestero unučadi.
Svoja sjećanja prepričala nam je i Nada Lauc, majka dvoje djece i baka petero unučadi.
“Nekad su ljudi bili zadovoljni ako bi se za Božić na njihovom stolu našla juha. Danas, osjeća se nezadovoljstvo, iako svega ima u izobilju. Osobito pamtim običaje koji su se provodili na Badnji dan“, istaknula je Nada.
Na upit kamo će Dream team Babe za doček Nove godine, naša sugovornica je kazala kako je nezaobilazan okup svih članica uz pjesmu i ugodno druženje.
“Ako nam se ponudi dobar honorar, možda negdje i zapjevamo“, rekla je Nada kroz šalu.
Privodeći razgovor kraju, veselu šestorku nismo mogli ne upitati za broj nastupa koje su ostvarile tijekom godine koja je na izmaku. Sa zadovoljstvom su istaknule kako su ubilježile više od 240 nastupa, od  Hrvatske, Italije, Makedonije, Austrije, do gostovanja na domaćem terenu.
S radošću opjevavaju gangu, bećarac, ojkavicu, ali i svatovske i duhovne pjesme. Rado se odazivaju i na manifestacije humanitarnog karaktera, a zapažen nastup imale su i na ovogodišnjem „Božićnom sajmu“ u organizaciji Udruge mladih Agape.
Budući da za svaki nastup napišu po jednu prigodnu pjesmu, sasvim je sigurno da, dok je njih i njihova glasa, tradicionalni hercegovački napjevi neće se lako zaboraviti.

Piše: Antonela Marinović / Dnevni list