U zagrebačkom “Pjevniku crkvenih popievaka “, koji su sabrali, uredili i izdali 1895. prebendar Karlo Kindlein i orguljaš zagrebačke prvostolnice Vatroslav Kolander, objavljene su dvije skladbe “Padaj s neba “. Uz jednu nema autora, a uz drugu, koja se i danas kod nas pjeva, zapisano je – Vallinger. Popijevka ima 6 kitica, koje su već u prošlom stoljeću bile raspoređene za pojedine misne dijelove. Onda je bila malo drukčija rasporedba kitica zbog mise na latinskom jeziku, ali danas bi se u obnovljenoj liturgiji na materinjem jeziku kitice te popijevke mogle rasporediti: misni ulazak – “Padaj s neba”, vjerovanje – “Svjetlo Božje “, prikazanje – “Sve na svijetu “, svet – “Složi glas svoj”, pričest – “Već se bliži”, odlazak – “Uzraduj se srce moje”.

Sadržaj popijevke ponajviše je prepjev Izaijinih proročanstava, koji je najzastupljeniji starozavjetni prorok došašća. U dvije zasebne cjeline sadržan je Marijin “mali Veliča” i Zaharijin “Blagoslovljen”.

“Mali Veliča” prisutan je u kitici “Uzraduj se, srce moje “ = “duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome “ (Lk 1, 47). “Jer usliši molbe tvoje, Otac vječne milosti” = ‘jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju… /jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto…” (Lk 1, 48-49.54) Navještaj radosti nalazi se i kod proroka Sefanije: “Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! “ (Sef 3,14)…

Zaharijin hvalospjev “Blagoslovljen” sadržan je u kitici “Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas. Svani, dane, i noć skrati, sini sunce… “ = “darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira” (Lk 1, 67-79, osobito 1, 76-79).

To je doista vapaj “starog”, starozavjetnog “svijeta” i suvremene duše koja se u radosnom klicanju i pjesmi želi združiti “sa nebeskim četama’’. Dakle, cjelokupna povijest spasenja, koja nas tijekom došašća po našoj popijevci prekriva poput “plimnog vala “ i trebala bi rasti u nama do jakosti vjere i kliktaja radosti.

Popijevka je duboko osobna, vapaj svakog vjernika, svakog čovjeka: “dušo moja”, “srce moje”, “pjevajte mu, usta moja”, ali bitno sjedinjena u životno i molitveno zajedništvo: “jači u nas vjeru svetu”, “sve te diči i slavi “. Teološki i biblijski zahvaćen je cijeli čovjek u odnosu prema Bogu i bližnjemu, po načelu vjerovati i djelovati – “svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje “ (Jakovljeva poslanica 2, 14-26: “Vjeruje mrtva bez djela “, i Gal 5, 6: “Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju”. Cjelovitog čovjeka doživljavamo osobito u stihu “um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol” (gratia actualis – djelatna milost). “Mudrosti Svevišnjega, ti što sve snažno i blago raspoređuješ, dođi, nauči nas putu razumnosti!” (Aleluja za dane došašća od 17. do 24. prosinca). U tom se stihu osjeća i Marijino blaženstvo koje je proglasila Elizabeta: “Blažena ti što povjerova!” (Lk 1, 45).

Na početku popijevke stoji prošnja, molbeni vapaj: “Padaj s neba, roso sveta…” = “Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!” (Iz 45, 8). I na drugom mjestu Izaija:”Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena” (Iz 11, 1). A potom i Jeremijino proročanstvo:”Podići ću Davidu izdanak pravedni” (Jr 23, 5). Stoga je to “blaženi čas”, i “već se bliži onaj čas”, pjevamo u popijevci. Isus pita na početku svog javnog djelovanja u Kani Galilejskoj:”Zar moj čas nije već došao?” (Iv 2, 4). Isto će tako pitati za “čas” svoje žrtve (Iv 5, 25) i za čas svršetka svijeta (Mt 24, 36 i 25, 13).

Krist je toliko potreban svijetu i čovjeku da “Sunce”, “Svjetlo Božje”, “Spas”, “Mir”, “Dar”, “Ljubav”, postaju u popijevci kao i u teologiji i Bibliji njegovo osobno ime. Sve bi dakle te riječi trebalo pisati velikim slovom. “Svani, dane, i noć skrati, sini sunce… “ = “svjetlost će sunčana postati sedam puta jača…” (Iz 30, 25). Ovdje nam i broj 7 biblijskim rječnikom govori o savršenosti i čistoći Svjetlosti koju iščekujemo i koja je došla na svijet sred “mrkline noći”. Za aleluja u došašću kličemo:”Evo: Gospodin će naš sa snagom doći i prosvijetlit će oči slugu svojih!”

Divan je spomen na posljednju večeru:”Pod prilikom kruha, vina, krv i tijelo svoga Sina” = “Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: ‘Ovo je moje tijelo za vas. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako uze i kalež (1 Kor 11, 23-25)”. Žrtva je u popijevci naznačena ne samo kao žrtvovanje, nego i kao žrtveni prinos “koji puk tvoj žrtvuje”.

Popijevka došašća protkana je svetom božićnom svjetlošću i radošću. To pojašnjava i utemeljuje našu nadu. ‘‘Note” božićne pjesme “Svim na zemlji” naći ćemo u stihu “Bogu čast na visini – svijetu mir na nizini”. To je Izaijino proročanstvo koje čitamo u došašću: “Nit će se pokolebati moj Savez, kaže Jahve koji ti se smilovao” (Iz 54, 10).

Cijela je popijevka usmjerena na temeljni program došašća:”Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu”. Tako se onda može djelovati – “svaki da to djeluje”, i slaviti Boga – “sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi” = “Bog je Ljubav!” (1 Iv 4, 8).

Don Luka Depolo

Poslušajte ovu prelijepu adventsku pjesmu!

Objavljeno u: Glas koncila 1988, 49, 6-7.

Bitno.net