Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića.

Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdijenja jest proslava polnoćke.

Priprema badnjaka za Badnju večer na selu po običaju je da domaćin kuće, a može i neki drugi muškarac, siječe badnjake u šumi (ogradi) od mladog duba. Siječe se tri badnjaka. Badnji dan ili Badnjak, a posebice Badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Na badnjak-badnju večer trebaju svi ukućani obavezno biti u kući u sumrak.

Upravo s bdijenjem povezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedna ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdijenje počinje uvečer kad se obitelj okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim hrvatskim krajevima, domaćin noseći na ramenu badnjak pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Valjen Isus i Marija! Na Dobro vam došla Badnja večer i sutrašnje sveto porođenje!" Na taj pozdrav slijedi odgovor ukućana: "I s tobom Bog da zajedno!"

Isto tako ponavlja i ono dvoje čeljadi što ulaze za domaćinom i unose badnjake u kuću. Tada ih domaćica i ostali ukućani posipaju žitom u znak dobre i plodne godine. Istodobno domaćica škropi blagoslovljenom vodom domaćina, badnjake i cijelu kuću, a kroz to vrijeme svi mole vjerovanje. Domaćin postavlja badnjake na ognjište. Zatim se nastavlja zajednička molitva: Gospin pozdrav, posebna preporuka svetom i slavnom Porođenju, Četiri djela, Dušo Isusova i Svet. Nakon zajedničke molitve slijedi večera. Tada se u sjećanju spomenu onih koji više nema živih ili se nalaze u tuđini. U sjećanje na njih u molitvi i razgovoru.

Nekada, još od turskih vremena bio je običaj da se puca iz pušaka ili drugog oružja u znak veselja što dolazi Božić. U sumrak na Badnju večer na sve strane se puca kao da je ratno stanje. To je trenutak kada se na selu najbolje osjeti da počinje božićno slavlje. U kući se pjevaju božićne pjesme:“U se vrime godišta…“

Nikom se ne spava i jedva se čeka svanuće.

Osvrt na selo Radišići

Prema Radoslavu Dodigu (2007). Radišići se pod tim nazivom kao naselje prilično kasno spominju,i to u jednom turskom defteru iz 1585. Tamo se, navodi prijelaz Radišići u blizini Ljubuškoga, što je najbliže nazivu Radišići. U sidžilu mostarskoga kadije 1632.spominje se vinograd Bare,vlasništvo Mahmuda Kukovića iz sela Radišića,koji pripadaju Ljubuškom i čiji prihodi iznose 100 akči. Zanimljivo je da u popisu katoličkoga pučanstva na području hercegovine u župi Veljaci ili Ljubuški 1768.navodi selo Radischia. Naziv je bjelodano patronimičkoga postanja,od imena Radoslav(pokraćeno Rade,Radiša),što upućuje na rod Radišića,kojih danas ima u susjednom Čitluku. Vrlo je veliki broj toponima na slavenskom jezičnom području istoga i sličnih naziva(Radišić, Radišević, Radiševo, Radišane, Radište i dr).

Području Radišića bilo je vrlo dobro napučeno u pretpovijesno doba. O tome svjedoči vrlo velik broj kamenih nadgrobnih gomila iz brončanoga i željeznoga doba,od kojih je najmarkantnija Marića gomila u klancu Mrljanovac. Dvije gradine na brdskim vrhuncima bile su najvažnije u obrani tog područja.Jedna je Kotarine na Obalama(kota 369),gdje se nalaze i danas impresivni ostaci pretpovijesne gradine. Imala je sustav s trima obrambenim zidovima u obliku polukružnih prstena.Unutar gradine nalaze se četiri manje kamene gomile. Narod je u starini na tom mjestu spominjao crkvu sv.Ružice.Druga obrambena točka je Gradina u G.Radišićima na brdu Krstine(kota 256m).Tvrđava je bila na vrhu zaobljene glavice,a danas djeluje kao urušena gomila.na toj ilirskoj gradini Rimljani su podigli svoju kulu dimenzija 20x15 metara,sa zidovima od maltera. Ispod Gradine,na putu iz Gornjih u Donje Radišiće,nalazi se groblje Krvnica. Oko njega posijano je mnogo kamenih pretpovijesnih gomila.Ispod groblja nalaze se ograđene zaravni,nalik na guvna.Mjesna tradicija pripisala je po jedno guvno seoskim rodovima,pa se navodi Erešovo,Luburićevo(najveće),Bunozino,Koromanovo,Šarčevo,Skokino,Primorčevo(Ćućino) i Šunjićevo guvno.Vjerovatno se radi o pretpovijesnim kultnim prostorima,o čemu se bez iskapanja može samo nagađati.

Kada je don Ante Škobalj šezdesetih godina prošlog stoljeća posjetio Radišiće,mještanka Matija Šunjić pripovjedila mu je zanimljiv običaj. Nakon mise na Petrovo i na Božić pripadnici pojedinih rodova uđu u svoja guvna i tu se goste rakijom,voćem i kolačima. Tom prigodom momci bacaju jabuke djevojkama u njihovim guvnima,koje su nakon obilaska zamjerili. Ako djevojka uzme jabuku,to znači da prihvaća ljubav određena momka. On tada ulazi u njezino guvno,ide s njezinim roditeljima njihovoj kući i nakon toga sklapaju se zaruke."Ni Homer nije mogao ispjevati ljepši obred",uskliknuo je Škobalj.

Preko Radišića vodila je rimska cesta Salona-Narona.Pojedini istraživači smatraju da se na predjelu zvanom Dračevica nalazila rimska putna postaja Bigeste.za sam lokalitet na kojemu se nalaze rimski građevinski ostaci i čuje se naziv Varoš,pa i Bungrovine,vjerojatno prema učenom njemačkom nazivu Burgruinen. Predio s rimskim ostacima pokriva oko četiri hektara(čestica Bašića,Medića,Zovka i dr.). Na zemlji se nađe mnogo ulomaka tesana kamena i opeke. Na zemljištu Zovka nalazi se i bunar. Krajem 19.st.arheolozi su na Dračevici pronašli miljokaz u čast cara Aurelijana,natpis i ulomke crijepa sa žigom Pansiana. Ima mišljenja da se u Dračevici nije nalazila putna postaja već prostrana villa rustica.

Iz srednjega vijeka u Radišićima nalaze se nekropole stećaka,i to:Na lokalitetu Česmine 26 primjeraka(24 sanduka i dva sljemenjaka),kod groblja Krvnice tri sanduka i na lokalitetu Stećak tri stećka u obliku sanduka. Nekoliko primjeraka je skromno ukrašeno.

Božić u Hrvata

Razumijevanje Božića i njegovo otajstveno značenje lučimo po Bibliji. Tako je Božić prije svega biblijski događaj. Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim odreženjem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas jasno uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, je po Božiću postao smrtnikom da bismo mi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit, da bismo mi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.

Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodjelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se na zemlji mir, koji je potvrda Božje naklnosti prema ljudima. Ljudi su od prvog Božića svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest, pa stoga njegovu i uzajamnu blagonaklonost, dobrostivost, dobrovoljnost. Hrvatski katolici dokazali su svoje vjerničko razumijevanje biblijskog Božića.

Božić je blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava.

Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila "nesreća", ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slučajno" prvi uđe u kuću. Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma.

Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj…

Tradicionalno svake godine sveta misa povodom Božića bude na groblju „Krvnica-Radišići“…“Krvnica“ je postala i ostala radišićki simbol vjere, ali i teške i krvave povijesti.

Okupljanje te zajedništvo u radosti dolaska Božića i novog ljeta 2015.

Kako je bilo u naselju „Bare“ u Radišićima prigodom zajedničkog okupljanja susjeda, prijatelja i rodbine, zorno svjedoče fotografije.

TDT/Bolji Ljubuški