Rođena je 29. travnja 1968. u Rijeci, ali je živjela u selu Lubarskoj na Grobnišćini. Politička provenijencija obitelji je radićevska, a njezini su se za vrijeme Drugoga svjetskog rata borili u partizanima. “Bili su antifašisti, borili su se za Hrvatsku, a ne za komunizam i Jugoslaviju”, kaže Kolinda Grabar-Kitarović.
Granić je premjestio
Osnovno obrazovanje stekla je u grobničkim selima, u Jelenju i Dražicama. Rano je zavoljela čitanje te je željela "ići u najbolju i najtežu srednju školu". Uspjela je upisati se u Centar za kadrove i obrazovanje u kulturi (danas 1. riječka hrvatska gimnazija, nap. a.). Nakon trećeg razreda, zahvaljujući razmjeni učenika sa SAD-om, iskoristila je priliku da gimnaziju završi u Los Alamosu u Novom Meksiku. Nakon povratka iz Los Alamosa ambiciozna Kolinda Grabar upisala je engleski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uslijedilo je razočaranje: studij je bio neorganiziran, a profesori se nisu držali čak ni rasporeda koji su sami određivali.
Krajem 80-ih, kad je u Jugoslaviji buknula ekonomska kriza, roditelji više nisu mogli financirati njezino školovanje. Stoga je davala sate engleskog jezika, prevodila i čuvala djecu kao "baby sitter". U to vrijeme upoznala je i budućeg životnog partnera Jakova Kitarovića, tada studenta elektrotehnike. Oboje su se politički angažirali preko Akademske zajednice HDZ-a. Usto, Kolinda je na poziv dr. Ante Čovića, profesora na FF-u i urednika Filozofskih istraživanja, počela prevoditi filozofske radove s portugalskoga.
Nakon što je dr. Čović 1992. postao ministar znanosti, tehnologije i informatike, povukao je Kolindu u međunarodni odjel Ministarstva. Radila je kao luda i, kako se studij otegao, uspjela i diplomirati početkom 1993. Budući da je Sanader početkom te godine postao zamjenik ministra vanjskih poslova, u Ministarstvo je pozvao i Kolindu Grabar. Postala je savjetnica u uredu pomoćnika ministra. Odmah je imala vatreno krštenje: tijekom vojne akcije Maslenica primala je strane diplomate, pisala osjetljiva izvješća za medije, ali i bilješke predsjedniku Tuđmanu o mišljenju stranih diplomata o akciji.
Stan na kredit
"Tako mlada osoba, a ima tako veliki potencijal", govorio je Tuđman komentirajući njezina izvješća. Bilo je to osjetljivo vrijeme za Hrvatsku u kojem je diplomacija radila punom parom. S obzirom na to da između Kolinde Grabar i pomoćnika ministra vanjskih poslova Sanadera "nije bilo kemije", ministar Mate Granić, s obzirom na njezin veliki potencijal, odlučio je da je treba imenovati na mjesto načelnice odjela za Sjevernu Ameriku, ključnu poziciju, budući da je Tuđman želio “osluškivati“ i znati što misle Amerikanci, posebno u vezi s akcijom Oluja. Kolinda Grabar iskoristila je priliku: razvila je više nego odličan odnos s američkim veleposlanstvom u RH. Bila je savršeno informirana. I nije se prestala usavršavati: završila je i elitnu diplomatsku akademiju u Beču.
U Ministarstvu vanjskih poslova Kolinda Grabar-Kitarović zadržala se do 1997. kada je imenovana diplomatskom savjetnicom u hrvatskom veleposlanstvu u Kanadi, u Ottawi, a poslije je postala i ministar-savjetnik. Kad je 2000. na vlast došla koalicija SDP-HSLS-HSS, za nju su počeli problemi. Uslijedile su čistke politički nepoćudnih diplomata i MVP je Kolindu htio povući iz Kanade. Zbog ozbiljnih komplikacija s trudnoćama sljedećih godina bila je ili na rodiljskom ili na bolesničkom dopustu. Kćer Katarinu rodila je 2001., a sina Luku u lipnju 2003. Usprkos svemu, u takvim okolnostima izborila se u SAD-u za uglednu Fulbrightovu stipendiju, studij međunarodnih odnosa i sigurnosne politike.
Kad se 2003. s mužem, dvogodišnjom Katarinom i tek rođenom bebom Lukom vratila u Hrvatsku, odlučili su živjeti u Rijeci i kupili su stan na kredit. Međutim, usred ljeta, na poziv Miomira Žužula, Kolinda Grabar Kitarović uključila se u kampanju za parlamentarne izbore 2003. Izabrana je za zastupnicu u Hrvatskom saboru, a krajem 2003. imenovana je ministricom europskih integracija. Budući da je putovala sa šestomjesečnom bebom, sinom Lukom, u svijet je otišla slika hrvatske ministrice, mnogima simpatična, kao žene koja želi i održati majčinstvo i profesionalno raditi posao.
Iz NATO-a na Pantovčak
Početkom 2005. Kolinda Grabar Kitarović postala je voditeljica pregovaračkog tima za pristupanje EU. Nakon spajanja MVP-a i Ministarstva europskih integracija, postaje ministrica MVP-a i europskih integracija. Na toj se dužnosti zadržala do početka 2008., a onda ju je Sanader odlučio “otjerati“ što dalje, a da mu pritom bude od koristi. Imenovao ju je hrvatskom veleposlanicom u Washingtonu. "Sa Sanaderom je još 2004. sve bilo u redu, međutim, onda su počeli problemi, meni nije bilo jasno što se događalo s njim”, kaže Kolinda Grabar Kitarović. Za vrijeme dok je bila veleposlanica u Washingtonu, za razliku od ostalih hrvatskih diplomata, odlučila je pomoći da Amerikanci konačno iz zatvora puste Zvonka Bušića.
“Bila je vrlo direktna, otvorena i jasna. Njezina pomoć bila je presudna za Zvonkov izlazak“, govorio je fra Jozo Grbeš. Od srpnja 2011. Kolinda Grabar Kitarović u NATO-u je pomoćnica glavnog tajnika zadužena za javnu diplomaciju. U diplomatskim krugovima o njoj se prije dvije godine počelo govoriti kao o mogućoj kandidatkinji u izboru za hrvatsku predsjednicu. U tome su je, navodno, diskretno poticali i podržali Amerikanci, Nijemci i NATO.
Ivica Radoš/Večernji.hr
