U 17,30 sati kod podignutog spomenika, časna sestra Alojzija predmolila je sa školskom djecom i ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.

Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnog slavlja, svećenike koncelebrante te sve nazočne. Naglasio je svrhu ovog okupljanja, zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu i navijestio redoslijed programa.

Komemoracija je započela "Lijepom našom", a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina i nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih instutucija, udruga i stranaka, a sve su to popratile prigodnom pjesmom dvije stolačke župne pjevačke skupine: "Vidoštačka kraljica" i "Angelus". Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi iz dva stolačka folklora: HKUD „Stolac“ i HKUD „ Bosansko izvorno kolo“, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam, iako su bili bez narodnih nošnji zbog kiše.

U 18,00 sati započela je sv. misa, koju je predvodio u koncelebraciji 8-orice svećenika i đakona, fra Miljenko Mića Stojić sa Širokog Brijega, povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. U nadahnutoj i zapaženoj propovijedi osvrnuo se na teško stanje hrvatskog naroda nakon 1945. pod tiranijom Tita i Partije. A onda je naglasio: "Nalazimo se u Gospinu mjesecu svibnju, ali i Gospi i nama svibanj su pokušali ukrasti neki koji su se opijali i još se uvijek opijaju komunističkom bezbožničkom ideologijom. Odlukom tajnih središta moći krajem Drugog svjetskog rata iznenada su zadobili vlast. Njihove crvene zvijezde petokrake zlokobno su sjevnule na njihovim kapama. Sadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao bi: na lijepim partizanskom kapama koje su nosile mir i ljubav. A stvarnost je bila potpuno drukčija. Zločin se prosuo hrvatskim zemljama s obje strane granice kao led za velika nevremena. Komunisti su proslavljali svoj izlazak na otvorenu pozornicu. Ubijali su sve redom. Na ovom području gdje sada stojimo ubili su 10-ak tisuća ljudi. I time su se hvalili. Nazivali su to oslobođenjem. Svibanjsko cvijeće nijemo je gledalo što čine". A onda je nastavio: "Jedan od onih kojeg su pokušali na silu preodgojiti bio je blaženi, a uskoro i sveti kardinal Alojzije Stepinac. Najprije su ga progonili, a onda ga jednostavno otrovali. Obećavali su mu mnogo toga samo ako se pokori. Nisu uspjeli. On je shvatio da je to njegov križ i da ga nakon njega čeka uskrsnuće. Znamo da se nije prevario. Zasjao je u srcima Hrvata i vjernika, ne kao zvijezda petokraka, nego kao jasno, žarko sunce", rekao je između ostaloga fra Miljenko. Propovijed je zaključio riječima: "Pred nama je, dakle, vrijeme ovakvo kakvo jest. Ispred nas je budućnost onakva kakvom je učinimo. Preduvjet za to je da svjesno na sebe uzmemo teret svakidašnjeg života u svjetlu Božje riječi. Tada je pobjeda naša i procvjetat će naši krajevi unatoč svemu."

U sv. misi okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno brojno vjerničko mnoštvo, od nekoliko stotina, svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji, jer se pretpostavlja da je na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. pobijeno oko 10.000 Hrvata katolika.

Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom „Zdravo Djevo kraljice Hrvata", a onda se okupljni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.

zupa-stolac.com