Prema njegovim riječima, a što je dokumentirano fotografijama, paklara je bila dugačka 82 centimetra.

''Ribu sam probo ostvom i izvukao na suho. Sličila je na jegulju, međutim ubrzo sam shvatio da se radi o paklari, jednoj od najrjeđih vrsta na svijetu, pa sam je nakon fotografiranja vratio u rijeku.

Najviše me začudilo što je nakon 15 minuta rana koja je nastala od uboda u potpunosti nestala'', govori Robert.

Podsjetimo, proteklog ljeta Tomislav Limov iz Gabele, također naselja u čapljinskoj općini, u vršama je pronašao paklaru dugu 55 centimetara.

Prema podacima dostupnim na internetu, ova riba je živi fosil koji se već 500 milijuna godina gotovo nije promijenio. Danas su sve vrste paklara toliko rijetke, da su stavljene na "crvenu listu" akutno ugroženih životinja.

Pretežno žive u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi. Paklare nemaju čeljusti, a okrugla usta s rožnatim zubima oblikovana su za prisisavanje.

Imaju jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora. Takva usta paklarama omogućuju prisisavanje za podlogu, ali i za njihov plijen. One se usnim lijevkom priljube uz svoje žrtve te im sišu krv i tkiva.

Riječna paklara obično napada ribe, a hrani se i uginulim životinjama. Osim toga, paklare su poznate i po tome što dio života provode u slatkim vodama, a dio u moru.

U svakom slučaju ovaj neobičan ulov potaknuo je zanimljive ribarske priče.