Jedan od gorućih problema je način na koji je Vlada stavila na javnu raspravu Nacrt zakona o radu. Zakon o radu regulira položaj, prava i obveze SVIH UPOSLENIKA u privatnom i društvenom sektoru. Važno je naglasiti da Vlada nije uključila u izradu ovog Nacrta socijalne partnere niti ima namjeru uvažiti njihovo mišljenje. Dokaz tome je činjenica da je u ponedjeljak 16. lipnja 2014. u popodnevnim satima na stranicama Skupštine objavljen tekst Nacrta zakona o radu kao i poziv na Javnu raspravu koja se održala dva dna kasnije, 18. lipnja 2014. Pitamo Vladu tko može proučiti predloženi Nacrt, ali i ostale zakone koji reguliraju istu materiju te se kvalitetno pripremiti za javnu raspravu u samo jednom danu.
Čini se da je ovaj način informiranja javnosti namjerno isključivanje iz procesa donošenja odluka socijalnih partnera, ali i poslodavaca i gospodarstvenika što je NEDOPUSTIVO i protiv čega ćemo se boriti svim zakonski dozvoljenim sredstvima. Pozivamo i sve buduće i sadašnje uposlenike u ŽZH da nam se pridruže jer je ovakvim postupcima Vlada i njima oduzela mogućnost da utječu na zakon br. 1 po važnosti za njihovo ostvarivanje prava rada.
Ovakvih primjera ima na pretek. Ne tako davno ova Vlada je organizirala Javnu raspravu o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu na kojoj se moglo samo razgovarati o predloženim izmjenama bez mogućnosti novih prijedloga. A imali smo itekako o čemu razgovarati! Protekle dvije godine svjedoci smo uzaludnih pokušaja učitelja i stručnih suradnika iz svih škola ŽZH da urazume našu ministricu Helenu Lončar na čiju je inicijativu Skupština usvojila Izmjene i dopune Zakona o osnovnom školstvu koje su u suprotnosti s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, Ustavom BiH, Konvencijom o pravima djeteta te odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda a koje se odnose na skraćenje prvog razreda devetogodišnjeg obrazovanja. Posljedice ovih odredbi obijaju se o glavu djeci, roditeljima i učiteljima u cijeloj ŽZH.
Ministrica tijekom dvogodišnje rasprave nije uvažila ni jedan argument protiv skraćenja prvog razreda, a da u isto vrijeme nije ponudila ni jedan argument kojim bi opravdala svoju inicijativu za skraćenje prvog razreda. Usput rečeno, jedina smo Županija na cijelom svijetu čija djeca jednu školsku godinu završavaju u jednom obrazovnom razdoblju.
Naša ministrica uporno izbjegava preuzeti ovlasti koje joj daje članak 1. (stavak 3. i stavak 4.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu u kojem stoji:
(3) Prvi razred je pripremni razred. Može se organizirati po skraćenom programu.
(4) Početak i završetak nastave, obrazovna razdoblja, broj radnih dana i sati te odmori učenika u prvom razredu propisuju se posebnim kalendarom rada, kojega za svaku školsku godinu donosi županijski ministar nadležan za poslove obrazovanja (u daljem tekstu: ministar).
Naša ministrica će vrlo mudro prebaciti odgovornost za donošenje odluke i na Vladu i na zastupnike u Skupštini, koji pri tome izgleda nisu svjesni što čine onima čija su prava iznad svih prava, a to su prava djeteta. Moramo se zapitati radi li Vlada u našem nacionalnom interesu kada se izdvaja iz školskog sustava koji je dobar i prihvatljiv svima u BiH. Najmalobrojniji narod u BiH politika dijeli zbog sitnih privatnih interesa. Trebamo li se dijeliti i odijeliti i po pitanju školstva?
Moramo se zapitati je li u interesu građana naše Županije:
- da porodiljama djeca prije prohodaju nego što one dobiju prvu porodiljnu naknadu
- da uposlenike šalju u mirovinu koju ne mogu ostvariti jer nisu uplaćeni doprinosi
- da uposlenici koji žive u drugim županijama ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu jer nisu uplaćeni doprinosi...
Ovaj popis loših primjera vladavine naše Vlade mogao bi se produžiti na broj stranica osrednjeg romana, a dijagnoza bi bila ista. Naša Vlada boluje od kroničnog nedostatka interesa za boljitak svojih građana, od nedostatka sluha i sljepoće za potrebe ljudi koji svojim radom osiguravaju njihove privilegije i udobne fotelje. Ima li lijeka za ove bolesti?
Predsjedništvo NZUOŠZŽH
