Gospodine Čuljak, što Vas je motiviralo da se bavite baš ovom temom?
• Nekoliko je razloga, odnosno motiva za to. Prvi je što sam rad posvetio istraživanju Međugorja sa željom da postane religijsko središte poznato diljem svijeta po uređenosti, gostoljubivosti i skladu među ljudima, mjesto molitve, mira i tolerancije, humane promocije, oblik solidarnosti i prijateljstva, susret naroda, njihovih kultura i religija, učenja miru među ljudima, poštivanje prirode i valorizacija prirodnog i kulturnog naslijeđa. Mjesto u kojem će znanje omogućiti ravnotežu između svih interesnih skupina i gdje će proces ekonomskog rasta i razvoja te stvaranje bogatstva konačno biti pravedno, humano i moralno. Drugi razlog su privilegije koje mi omogućavaju baviti se ovako ozbiljnom temom, a one su: treća životna dob, završena i poslovna i znanstvena karijera, nepripadanje niti jednoj političkoj opciji što me čini slobodnim od svih eventualnih pritisaka, obveza i okova, bez straha od moćnih i potrebe da im se dodvorim. Treći, jednako važan razlog je što želim učinkovito i racionalno učiniti iskorak u obradi ove teme i iskrenom nadom u uspjeh koji će opet, uvjeren sam, multiplicirati nove uspjehe, zadovoljstva, radosti, sreću i veće blagostanje. Fenomen Međugorje i promjene koje su se dogodile unatrag, evo, pune 33 godine, možemo promatrati s više aspekata: povijesnog, društvenog, političkog, vjerskog, teološkog, crkvenog, sociološkog, psihološkog, ekonomskog, marketinškog i dr. Dva su aspekta dominantna i oni su predmet mojih istraživanja. Prvi je duhovni (samo u domeni suodnosa turizma i religije i kreiranja integriranog turističkog proizvoda duhovnog sadržaja u destinaciji vjerskog turizma), a drugi je ekonomski aspekt Međugorja i okruženja. Namjerno ili ne, ekonomski aspekt ostao je izvan dometa znanstvenog istraživanja i obrade. Još konkretnije, ovdje je znanost, nema sumnje, zakazala, posebno ekonomska.
Zašto je ekonomski aspekt toliko važan?
• Iz jednostavnog razloga što fenomen, bolje reći destinacija vjerskog turizma u Međugorju, nije ekonomski valoriziran pa se postavlja pitanje zbog čega ovaj dar našem narodu i cijelom svijetu nije bio prepoznat i bio predmetom rasprave u najvišim zakonodavnim i izvršnim tijelima Federacije BiH. Zar država, prije svih, nije mogla ili nije htjela odlukom, aktom, zakonom, uredbom ili bilo kojom mjerom ekonomske politike zaštititi ili stimulirati ovaj fenomen koji raspolaže nemjerljivim duhovnim i materijalnim vrijednostima koji stoje na raspolaganju, prije svega nama, a potom i cijelom svijetu, i tu privilegiju iskoristiti za promociju i stvaranje pozitivnog imidža u svijetu? Teško je i zamisliti državu koja ima svjetski brend i top destinaciju vjerskog turizma, a da marketinški ne iskoristi danu priliku kao Božji dar koji se ne plaća. Još teže je prihvatiti poznatu činjenicu da zemlje koje raspolažu rijetkim turističkim vrijednostima od značaja za lokalnu upravu, regiju, državu pa i svijet, a Međugorje je doista to, takvu vrijednost zaštićuju posebnim propisima. Tim više što je Međugorje u međuvremenu postalo moderno i traženo središte vjerskog turizma i destinacija brojnih vjernika iz cijeloga svijeta.
Kako funkcionira turističko tržište u Međugorju?
• Turističko tržište u destinaciji vjerskog turizma u Međugorju nije organizirano, što će reći da turistička potražnja i ponuda ne funkcioniraju. Ono je stihijski i slučajno, ono se dogodilo i događa se. Nema jedinstvene ponude, što upućuje na razjedinjenost interesnih skupina u destinaciji. Nema objedinjenih marketinških aktivnosti, posebno zajedničke promocije vjerskog turizma. Nema vizije, misije, ciljeva i smjernica razvoja vjerskog turizma. Nema novih turističkih proizvoda. Ponuda je sve siromašnija i neinventivnija. Nema izgrađenih atrakcija i kulturnih objekata. Nema koncepta dugoročnog razvoja i nema strategije upravljanja. Nema tijela koje bi objedinilo spomenute nedostatke. Nema dovoljno suradnje između javnog i privatnog sektora, Crkve i crkvenih predstavnika kao i znanosti. Konkretno rečeno, nema ničega organiziranog, radi se od danas do sutra i to je jedini razlog da je Međugorje tu gdje jest.
Koji su efekti tako neorganiziranog turističkog tržišta?
Neorganizirano tržište izravno uvjetuje gospodarski kaos (prostorni, arhitektonski, ekonomski, financijski, porezni i dr.), u ovom slučaju organizirani kaos, jer kako drukčije nazvati ovu negativnu pojavu za koju sve interesne skupine u destinaciji znaju, a ne poduzimaju ništa. Naravno, da taj kaos otvara širok prostor svim oblicima kriminala i korupcije, što ne čini sastavni dio moje teme, ali je u svakom slučaju znakovit. Problem koji je nastao u Međugorju izmakao je kontroli – i lokalnoj upravi i županiji i Federaciji. I ukoliko ostane na postojećem, uvjeren sam, ne piše se dobro. U tom slučaju bila bi nenadoknadiva šteta i gubitak gospodarskih i negospodarskih subjekata koji rade i posluju u Međugorju. U svakom slučaju trebalo bi izvršiti sveopću reviziju, ne toliko radi sankcija, odnosno kažnjavanja poslovnih subjekata, koliko da se već jednom prihvate pravila ponašanja i da život u destinaciji postane normalan i zakonom prihvatljiv.
Dugo ste radili istraživanja o Međugorju, možete li nam dati konkretne podatke i brojke do kojih ste došli? Koje su posljedice tako neorganiziranog tržišta, posebno na gospodarski učinak vjerskog turizma u Međugorju?
• Od ukazanja Gospe, dakle od 1981. do 2013. godine, Međugorje je posjetilo 28 milijuna hodočasnika/turista, od čega 21 milijun stranih i 7 milijuna domaćih hodočasnika. Međugorje ostvaruje godišnje 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Ukupni prihod destinacije vjerskog turizma u Međugorju u vremenu od 1981. do 2013. godine iznosi 2,85 milijardi eura i 65 milijuna ostvarenih noćenja. Od ukupno ostvarenog prihoda (na bazi 43 eura/osobi) 32% ostvareno je legalnim i 68% nelegalnim putem. Međugorje trenutačno raspolaže 18.500 kreveta-ležaja i ima 4600 stanovnika, te 1500 zaposlenih osoba, od kojeg broja njih 58% nije prijavljeno, odnosno radi na crno. Broj pravnih subjekata i fizičkih osoba je 580, od kojih 41% radi legalno, a 59% na crno. Međugorje godišnje može inkasirati po osnovi boravišne pristojbe iznos od 600 tisuća eura, a službeno prijavi cca 73 tisuće KM. Zanimljiv je odgovor u provedenoj anketi na pitanje: koliko je Međugorje od 1981. do 2013. godine moglo inkasirati boravišne pristojbe, budući da je u istom razdoblju ostvarilo 65 milijuna noćenja – da iznosi svega 17 milijuna eura. Od izgrađenih stambenih jedinica i poslovnog prostora, 57% izgrađeno je na crno i 47% legalno. Analizom broja hodočasnika i njihove strukture, zemalja iz kojih dolaze, platežne moći te izravnih troškova vezanih za putovanje u destinaciju vjerskog turizma u Međugorje, došlo se do slijedećih rezultata: a) turistička potrošnja od 1981 do 2013. godine, na bazi 43 eura/osobi iznosi 2,85 milijardi eura; b) troškovi putovanja stranih i domaćih hodočasnika iz zemalja emitivnog tržišta u destinaciju vjerskog turizma (receptivna zemlja) iznose 8,5 milijardi eura; c) Crkva je u Međugorju u istom razdoblju ostvarila ukupni prihod (bez donacija) od 290 milijuna eura, što ukupno iznosi 11,6 milijardi eura. Ima li potrebe komentirati ove brojke kada svaka upućuje na prisutne probleme unutar destinacije i kada istovremeno upozorava nositelje vlasti na urgentno rješenje?
Tko je odgovoran za ovakvo stanje u Međugorju?
• Odgovorne su sve strukture vlasti, počevši od lokalne, županijske do federalne. Ali ne jednako. Najodgovornija, nema sumnje je lokalna samouprava koja ima na raspolaganju sve alate za ustroj Međugorja kao destinacije vjerskog turizma. I odgovor je svih ispitanika u anketi da je to prije svih predsjednik općine Čitluk sa svojim suradnicima, predsjednici mjesnih ureda u Međugorju i Bijakovićima, Crkva, odnosno predstavnici Crkve u Međugorju.
Tko upravlja destinacijom vjerskog turizma u Međugorju?
• Isti redoslijed odgovora je i na to pitanje: predsjednik općine Čitluk 23%, mjesni odbori 23% i Crkva, odnosno crkveni predstavnici u Međugorju 21% te svatko i nitko 21%.
Tko se u Međugorju treba brinuti za sustav destinacijske ponude, njezino funkcioniranje i unapređenje?
• Kreiranje integriranog turističkog proizvoda (ponude) u destinaciji podrazumijeva dobru suradnju i koordinaciju rada svih zainteresiranih strana – subjekata (gospodarskih i negospodarskih, Crkve i crkvenih predstavnika te napose znanosti) koja ne smiju biti zainteresirani samo za svoj parcijalni proizvod usmjeren k turističkom tržištu. Jedino tako će turistički proizvod na razini destinacije kao sredine imati izražen sinergijski efekt. U taj proces mora biti uključeno i lokalno stanovništvo, jer su svi oni zainteresirane strane u razvoju i gospodarskom napredovanju svoje sredine. Niti jedna djelatnost ne djeluje samostalno, bez obzira jesu li profitnog ili neprofitnog karaktera ili su iz javnog ili privatnog sektora, Crkve ili znanosti, one se nadopunjuju i jedna drugu potpomaže. Kao korak naprijed, a po uzoru na zemlje koje postižu zavidne rezultate u turizmu, predložio sam osnivanje: a) turističko-informacijskog centra (TIC) i b) agenciju za istraživanje i razvoj (AZIR) čije zadaće bi bile: objediniti sve marketinške, organizacijske i kontrolne aktivnosti u destinaciji; umjesto destinacijsko-marketing organizacije (DMO) i destinacijskog menadžmenta (DM); da se u roku od 18 mjeseci izradi master plan razvoja vjerskog turizma u Međugorju; bazu podataka kao osnovu za daljnja istraživanja te da se kod osnivanja i izrade cjelokupne dokumentacije angažiraju isključivo domaći znanstvenici i stručnjaci. Da se izvrši preraspodjela boravišne pristojbe na način kako je predviđeno u radu i od kojeg bi svi imali daleko veću korist nego do sada. Da se inkasirana sredstva od boravišne pristojbe usmjere na osnivanje-formiranje TIC-a i AZIR-a; istraživanje i razvoj vjerskog turizma i njegov doprinos gospodarskom rastu i razvoju; promociji vjerskog turizma kod nas i u svijetu; razvoj infrastrukturne osnove mjesta te doprinosi za TZ Čitluk, TZ županije i TZ Federacije.
U svom radu posebno inzistirate na brendiranju destinacije vjerskog turizma u Međugorju?
• Brend Međugorja kao turističke destinacije vjerskog turizma ima za cilj podići atraktivnost i konkurentnost njenih turističkih proizvoda na regionalnom i svjetskom turističkom tržištu, oblikujući njezin imidž na način koji će povećati želju hodočasnika da je posjete i dožive jedinstvena iskustva, osebujne doživljaje, dobar osjećaj, oporavak tijela i duše, otkriće nepoznatog, uzbuđenja, zadovoljstva. Danas je, više nego ikad, ključ uspjeha u bilo kojoj poslovnoj djelatnosti detaljno poznavanje i razumijevanje ljudskih emocionalnih potreba i želja. Smatra se također da je najznačajnija funkcija marketinga baš izgradnja brenda. Štoviše, mnogi vodeći svjetski marketinški stručnjaci smatraju da je osnovna funkcija marketinga samo i jedino izgradnja brenda.
Što očekujete u budućnosti od Međugorja kao destinacije vjerskog turizma i koje su Vaše poruke?
• Očekujem da destinacija u Međugorju ponudi proizvod/doživljaj/iskustvo – bolji, privlačniji i drukčiji od konkurencije – hodočasnicima, posjetiteljima, turistima, putnicima koji su sve obrazovaniji, sofisticiraniji, racionalniji i selektivniji. Da prati svjetske turističke trendove i prihvati današnji svijet koji je pod utjecajem globalizacije pokretljiv, promjenjiv, kreativan, manji, brži i pametniji. Da naše usluge uskladimo sa svjetskim marketinškim standardima i u njih ugradimo naš stil i našu kulturu gostoprimstva. Očekujem da vjerski turizam u Međugorju razvije vlastitu strategiju razvoja kojom će se repozicionirati na turističkom tržištu. I na kraju, ono što najviše očekujem je da se destinacija vjerskog turizma u Međugorju izvuče iz stanja stagnacije i posluje u društvu znanja, gdje osnovni ekonomski resursi nisu više kapital, rad i zemlja, već su zamijenjeni znanjem, visokom tehnologijom, razvijenom informacijsko-komunikacijskom infrastrukturom s informacijama i idejama kao temeljnim ekonomskim resursima.
Neugodne scene
Jeste li imali poteškoća kod istraživanja?
Mještani Međugorja nevoljko odgovaraju na pitanja iz ankete. Jedni smatraju da je to gubljenje vremena, drugi da su to provokativna pitanja, treći opet, kao, što se nas tiče stanje u Međugorju. Ima ih koji smatraju da je ukazanje Gospe u Međugorju samo njihovo vlasništvo, da su stoga zaduženi skrbiti se i voditi brigu o hodočasnicima i to im uredno naplaćivati, a što se tiče davanja i rada unutar zakonskih okvira – posve je nebitno. Doživio sam i neugodne scene pa i ponižavanja, ali to je sastavni dio posla kojim se bavi svaki istraživač. Međutim, izdvojit ću nekoliko karakterističnih primjera i njih želim naglasiti. Recimo, župnik u Međugorju nije našao za shodno primiti me na razgovor iako sam u tri navrata zatražio prijam. Nažalost, ni danas ne znam zašto to nije učinio. Do predsjednika općine skoro pa je i nemoguće doći i kad vas netko primi, to čini tajnik općine koji s vama razgovora gledajući u ekran ispred sebe, valjda da bude u tijeku događanja. Direktor sportskog centra nema vremena za takvo nešto, dok da biste došli do predsjednika mjesnog ureda u Međugorju, trebate nekoliko dana i poziva, i kada dogovorite sastanak i dođete na dogovoreno mjesto, slijedi informacija da je na drugom sastanku. Tako izgleda interes glavnih nositelja odgovornosti u Međugorju i njihov odnos prema Međugorju.
Očekivanja
Možete li na osnovi ovih brojki i Vašeg istraživanja kazati koliko bi hodočasnika moglo u idućim godina posjetiti Međugorje i koji efekti bi se mogli ostvariti?
U Međugorju se očekuje od 2014. do 2020. godine 6,5 milijuna hodočasnika, od čega 5 milijuna stranih i 1,5 milijuna domaćih hodočasnika. U istom razdoblju ostvarit će 17,5 milijuna noćenja i moći inkasirati od boravišne pristojbe iznos od 17 milijuna eura.
S. Bjelica/Dnevni list