Prije iskapanja pretpostavljalo se da se na tom lokalitetu nalaze ostaci 40 osoba s područja Ljubuškog i Čitluka koje su partizanske jedinice odvele iz ljubuške tamnice i smaknule. No, zasad je pronađeno samo devet tijela.
Međutim, nakon završetka ekshumacije, dijelovi posmrtnih ostataka ostavljeni su u jednoj grobnici u Vrgorcu, gdje se i danas nalaze, što zabrinjava rodbinu stradalih jer još ne znaju ima li među pronađenim tijelima njihovih očeva, majki, stričeva, braće, sestara…
Ne znaju ni kada će biti organiziran dostojanstven ispraćaj. Otkad je završena ekshumacija, kažu, nitko ih nije kontaktirao, nitko ne zna što se događa.
Nepoznat identitet
– To je sramota što se događa! Sve se pokušava sakriti i zataškati! Nakon završene ekshumacije nitko nas iz Zagreba, odnosno iz Ministarstva branitelja, nije kontaktirao kako bi rodbina stradalih otišla i dala svoj DNK i kako bi se utvrdilo nalaze li se tu njihovi najbliži.
Ljudi nas zovu svako malo i pitaju što je s tim. Kad će biti pokop? No, mi smo tu, kao Povjerenstvo koje brine o žrtvama tijekom Drugog svjetskog rata, uistinu nemoćni, sve to je u rukama Ministarstva branitelja – kaže Vice Nižić, predsjednik Povjerenstva općine Ljubuški za stradale osobe tijekom Drugog svjetskog rata, s čijeg je područja, pretpostavlja se, najveći broj žrtava.
Svećenika nije bilo
Slična situacija je i u Čitluku. Novi predsjednik Povjerenstva Ivica Sabljić kaže kako je samo preko “Slobodne” i nekih elektroničkih medija koji su prenijeli informacije iz našeg lista doznao kako su ekshumirani ostaci devet osoba, ali da ih od tada nitko nije kontaktirao iz Ministarstva branitelja kako bi se otkrio identitet ubijenih.
Fra Miljenko Stojić, voditelj Vicepostulature, koja traži ostatke pobijenih hercegovačkih franjevaca tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, tvrdi da je sve napravljeno brzo i traljavo.
– Ono što je iznimno važno jest jesu li dostojanstveno pokopani. Velika je vjerojatnost da su svi stradali bili katolici. Kad su ih partizani komunisti ubijali, svećenika nije bilo, kad su ih zatrpavali u tu masovnu grobnicu, svećenika nije bilo, kad su u najnovije vrijeme iskopani i preneseni u grobnicu, svećenika nije bilo. Tada se govorilo da je to privremeno rješenje, no posmrtni ostaci u toj grobnici do danas stoje.
Jasno nam je zašto se to radilo za vrijeme bivše države, ali zašto se radi danas? Svi pobijeni imaju pravo na dostojanstven pokop uz svećenika, moguću rodbinu i ostalo pučanstvo. No, izgleda da je upravo tu srž svega. Pokušavaju se zatrti tragovi – istaknuo je fra Miljenko Stojić.
S druge strane, u Ministarstvu branitelja tvrde da je sve napravljeno u skladu s Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
Spremni za radarsko ispitivanje
“Odmah po ekshumaciji izvršen je preliminarni pregled posmrtnih ostataka, uzeti su koštani uzorci za identifikaciju putem DNK analize. Također su prikupljeni uzorci krvi mogućih srodnika žrtava, a ostaci devet ekshumiranih osoba dostojno su pokopani na za to određenom mjestu u vrgoračkom groblju. Republika Hrvatska nema potpisan sporazum s Bosnom i Hercegovinom o istraživanju, uređenju i održavanju groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
Unatoč nepostojanju sporazuma, otvoreni smo za svaku suradnju, te smo u tom smislu izrazili spremnost obaviti radarsko ispitivanje na zamolbu Povjerenstva iz Ljubuškog i Čitluka, dok nas ti isti nisu kontaktirali vezano za ekshumaciju u Vrgorcu”, stoji u dopisu koji potpisuje Zvonimir Galić iz Ministarstva branitelja.
Mate Primorac/Slobodna Dalmacija
