Da bismo mogli bilo što učiniti da ova godina bude bolja, potrebno je “knjigovodstvo” cijelog života od razine pojedinca do cijele države. To nazivamo krugovima. U tim krugovima tražimo pozitivne i negativne poene da bismo mogli ispraviti sve na početku ove godine. Ništa nećemo uspjeti ako odmah počnemo s kritikama uperenim prema onima koji vode ovu zemlju i da samo zbrajamo njihove neuspjehe i mane. Malo samokritike na razini osobnog kruga puno će doprinijeti poboljšanju i razumijevanju sveukupne slike naše države i društva, te našeg doprinosa toj slici. Drugim riječima, svi mi se moramo uključiti i biti aktivni, moramo imati samokritiku prema sebi, a tek onda možemo gledati tuđe pogreške. Kuća se gradi od temelja, a što nam je temelj kvalitetniji imamo više izgleda za bolju budućnost. Ako se krug osobnih interes ne može uklopiti u širi interes, onda valja ispitati ispravnost toga odabira. Često puta u razgovorima s prijateljima i znancima dobijem odgovor na određeno pitanje, što ja kao pojedinac mogu promijeniti?
Moj je odgovor mnogo! Tipičan primjer je kada je vrijeme za glasovanje. Biraju se članovi Parlamenta ili predsjednici države. Ima dosta njih koji izjavljuju kako neće glasovati jer im ne odgovaraju ponuđene osobe. Ne shvaćaju da odbijanje glasovanja upravo omogućuje protivničkom taboru da odnese pobjedu. Drugim riječima, radiš protiv sebe! Drugo, pasivni stav prema postojećem stanju nikako ne može dovesti do bilo kakve promjene. Ni pozitivne ni negativne!
Nakon ozbiljnog razmišljanja dođe se do zaključka da je potrebna promjena bez obzira o kojem krugu se radi. Potreban je akcijski plan koji vodi do konačnog cilja. Ukratko, u ovoj godini je nužno da svi mi aktivno radimo za dobrobit nas samih, ali i svih nas. Nekoliko dana prije pisanja ovoga članka sam pročitao da 50 posto mladih u Federaciji zarađuje manje od 200 maraka i da 93 posto žive kao podstanari, a samo 5 posto živi od svoje plaće. Početak nove godine s ovakvim statistikama je porazan i prosto se samo od sebe postavlja pitanje kuda ide BiH?
Ima li nade za naše mlade, a i za nas stare? Ocjena stručnjaka za ovu godinu i sljedeće je više nego pesimistična. Ipak, tinja nada kako ćemo napraviti neki pozitivni pomak. Ali kako? Lani je bilo vrlo loše. Najlakše je tražiti od običnog naroda da steže kaiš! Meni se čini kako je kaiš dovoljno stegnut i da ga je dalje nemoguće stegnuti. Nekada u prošlom sustavu su dijelili stanove, a cilj je bio da prije odlaska u mirovinu radnik mora posjedovati svoj krov nad glavom. Svi su imali zdravstveno osiguranje. Stanje u sadašnjim vremenima je drugačije. Prosto je nemoguće da mladić uplovi u bračne vode bez financijske potpore svoga roditelja! A što je s onima koji rade, a nisu osigurani? Započeti budućnost i ovako je dovoljno teško, a što je s onima koji su u skupini 40 posto ljudi koji nemaju posao? Katastrofa! Osim toga, ako onaj visokoškolovani dio mladih ljudi bude prisiljen tražiti kruh u drugim zemljama, mi ćemo jako skupo platiti to što smo jeftino “prodali” svoje buduće stručnjake. Kada bi se krugovi života s raznih razina posložili, tada bi nastala harmonija, a rezultat toga bi bilo blagostanje. Preduvjet je naći na početku tu slogu među našim liderima i da se oni ozbiljno pozabave ekonomskim stanjem u ovoj zemlji. Čovjek mora stvarno biti mađioničar da živi od svojih 200-300 maraka i uredno plaćati svoje režije, stanarine...
Ono što običan čovjek traži za sebe, a za koje je spreman raditi svaki dan do navršenih 70 godina i više jest da ima relativno dobro zdravlje, mir i sreću, krov nad glavom. Netko mi je davno pričao da su putnici na davno potonulom Titanicu svi bili zdravi, ali nisu imali sreće.
Kada o tome razmišljam, čini mi se da istina nije daleko od toga. Zato se nadam da ćemo svi mi u BiH u ovoj godini, osim zdravlja uživati u mnogo sreće. Neka vam je sretna 2014. godina!
Dr. Benjamin Markin/Večernji.ba
