U posljednjih nešto više od dvadeset godina slušao sam mnogo parova, neke vjenčane, a neke ne, koji su mi govorili o problemima u vezi, a scenarij je u 80 posto slučajeva bio isti. Prvo, muškarac napravi nešto krivo: zaboravi godišnjicu ili rođendan; u previše je dobrim odnosima s bivšom djevojkom; nije nazvao svoju dragu kada je trebao. Ne kažem da žene nikada ne čine ništa krivo, ali najčešće su muškarci manje osjetljivi na ženine faux pas, a također žene, budući da su općenito osjećajnije, rjeđe čine takve pogrješke.
U svakom slučaju, dogodi se nešto što uzruja ženu. Ponekad to i nije nešto što je učinio muškarac, nego nešto što ženu muči na emocionalnom planu. Dakle, ona postane malo ljuta i kaže: “Tebe nije briga za mene.”
“Što misliš pod tim?” pita on. On misli da zbilja mnogo brine za nju. Izvodi je van u dobre restorane; zove je na telefon nekoliko puta tjedno; odlazi posjetiti njezinu obitelj; nekidan joj je kupio pregršt ruža. On misli da bi ona trebala znati da on mari za nju.
“Jučer me nisi nazvao. Znao si da sam imala razgovor za posao.” On se počinje braniti. Velika pogrješka. “Samo si mi jedanput spomenula taj razgovor. Nisam znao da ti je to tako važno.” Oprez! Nešto nevažno vrlo lagano može postati vrlo važno, upravo kada ga nazoveš nevažnim.
“E pa, bilo je važno. Zbilja mi je trebao razgovor s tobom.”
“Zašto ti nisi nazvala mene?” nastavlja on put te uništavajuće staze samoobrane.
“Jesam. Nitko se nije javio. Ostavila sam poruku.”
“Ah, da, primio sam je prekasno da bih te nazvao. Pa, zar je bilo baš tako jako važno?”
Sada je zbilja ljuta. Ona misli da on ovu stvar pokušava okarakterizirati kao trivijalnu. Možda, objektivno, to jest trivijalna stvar, ali to mu ne će pomoći. Problem je u njezinu srcu. Ona je žena. Jako je vezana svojim osjećajima. Netko ih treba primiriti. Točnije, on je taj netko.
“Kako možeš biti tako neosjećajan? Nikada nisu tu kada te trebam. Uvijek mi to činiš.” On joj to ne čini uvijek i duboko u svom srcu ona to zna, ali, ona osjeća da joj on to uvijek čini, osobito u ovom trenutku!
“Ne činim to uvijek “, kaže on, ispravno, ali u ovom trenutku glupo. Sada je ona bjesnija nego što je bila prije. On se drži logike, dok ona želi biti emotivna. U ovom trenutku, ako se svađa još neko vrijeme nastavi, ona bi mogla reći nešto grubo, kao, “Ti tikvane, zbilja ne shvaćaš, zar ne!”
U ovoj točki ona je potpuno frustrirana, a on, bilo naglas, bilo u sebi, kazuje: “Što sam napravio? Ah, žene! S njima se ne može razgovarati.”
On jednostavno odustaje od bilo kakvog napora da utješi njezine osjećaje i zatvara svoja usta. Zna da će za nju postati mrtav čovjek ako kaže još nešto.
Zvuči poznato? Problem je što, kao što smo ranije naveli, muškarci i žene ne misle na isti način. Muškarci su usmjereni na rješavanje problema ili otvorenih pitanja. Žene su usmjerene na osjećaje – njih ne zanima sam problem već ih brine njihovo srce s kojim su snažno povezane. Drugim riječima, polazni problem često nije glavni problem. Problem je njezino srce. Kako će se, dakle, on pobrinuti za njezino srce? I kako mu ona može pomoći da to učini?
Što može učiniti muškarac?
Započnimo s Tihomirom (nazovimo ga tako). Prvo, on treba razumjeti kako razmišlja njegova draga, Ivančica. Kao što ističe John Gray u djelu Muškarci su s Marsa, žene su s Venere, muškarci idu za analiziranjem i rješavanjem problema koji je uznemirio ženu. Žene, jednostavno, žele razgovarati. One samo žele da ih njihov muškarac utješi, a to nije teško.
Jedna žena koju je Gary Smalley opisao u “If Only He Knew” (knjiga samo za muškarce), rekla je: “Oh, kada mi moj muž ne bi držao predavanje kada se osjećam neugodno, već samo stavio ruke oko mene i držao me!”1 Ali, žene bi trebale shvatiti da smo mi muškarci pomalo kruti. Obično jedno izražavanje želja ne će biti dovoljno da ih mi shvatimo.
Žena koja je stalno dobivala prodike, znala je to, tako da je ustrajala govoriti što je slađe mogla: “Nemoj mi držati prodike . . . samo me drži i razumij me.” Prvih šest ili sedam puta to nije davalo rezultata. Jednog je dana napokon prodrlo. On je odlučio učiniti samo ono što je tražila. Samo ju je držao u zagrljaju. To ju je tako umirilo da je odlučio nastaviti činiti baš to. Smalley je napisao da je njihov brak postajao sve bolji i bolji.
Muškarci, ne zaboravite, ne trebate se braniti. Samo joj kažite da vam je žao što se osjeća uzrujano. Mrzite vidjeti je kako toliko pati. “Draga, ja sam ovdje za tebe. Tvoja mi je sreća tako važna.” Bingo! Bez rješenja. Bez isprika. Bez analize. I bez znoja! Samo budi uz nju!
Žene kažu da teško odolijevaju ljubavi prema nekome takvom. Što je jednostavnije od toga!
Ako muškarac ne bi naučio ništa drugo o ženama, trebao bi znati samo barem ovo: Kada je tvoja žena uzrujana, to je tvoja prilika da budeš njezin vitez na bijelom konju. Ako je utješiš bit ćeš junak! Sve cvijeće koje si joj dao prošlog tjedna, napor koji si uložio da opereš i uglancaš njezin automobil, tisuće kuna koje si možda potrošio na nju, poruke ljubavi i žrtve koje si učinio možda jesu lijepe, ali one ne će osvojiti njezino srce. Osvojit ćeš njezino srce kada si tu da je utješiš kada je uzrujana. To je ono što joj je zbilja važno.
A da zadržiš ljubav žene, morat ćeš to činiti nekoliko puta mjesečno. Vjeruj mi, to je mala cijena koju trebaš platiti za mir i sreću koju će to donijeti, za divnu prisnost koju će stvoriti među vama.
Jedan se pobožan par s vremena na vrijeme jako svađao i tako su došli k meni. Bili bi na zabavi, gdje bi on proveo suviše vremena pričajući sa starim prijateljima, često u isto vrijeme ignorirajući svoju dragu. Tužan izraz pojavio bi se na njezinu licu. Kada bi on pitao u čemu je problem, ona bi mu rekla. Na žalost, on bi rekao: “Ti si previše osjećajna. To zbilja nije ništa.” Glup potez. Ona bi, naravno, postala još uzrujanijom pa bi često slijedio Treći svjetski rat. To se ponavljalo, zbog različitih stvari. Jednog sam mu dana rekao: “Zašto joj jednostavno ne kažeš da je voliš i da je ona najvažnija osoba u tvom životu.” Odgovorio je: “Zato što kada se počne vladati na taj način, ja ne osjećam ljubav prema njoj. Pokušavam biti ono što jesam.” Opasnost! Opasnost! Opasnost! Svi na borbena mjesta! Muževi, ljubav koju sve vrijeme imate za vašu ženu, nije osjećaj, kao što smo ranije raspravili. Naprotiv, to je zabrinutost za njezinu dobrobit! Ako ćete joj reći da je volite samo onda kada se tako osjećate, tada ćete imati problema sa svakom ženom. Svaki put kada njoj treba da to čuje, svaki put kada se ona osjeća potištenom iz bilo kojeg razloga, moraš biti spreman reći svojoj ženi da je voliš, da je njezina sreća nakon Boga najvažnija u tvom životu.
Ako se vjenčate, postojat će dani, možda čak i tjedni i mjeseci, kada ne ćeš osjećati nikakvu ljubav prema svojoj ženi. Možda ćeš se tada osjećati kao da je ona tvoj najveći neprijatelj. Ipak, moraš reći: “Volim te”, zato što si joj obećao “voljeti je i poštovati” sve dane života svoga. Moraš reći: “Volim te”, zato što će to zaliječiti mnoge rane. Moraš reći: “Volim te”, zato što ako to kažeš i ako zbilja budeš radio na tome, tada ćeš ponovno pronaći taj osjećaj. Moraš reći da je voliš zato što tako često “ljudima ponajviše treba ljubav upravo kada je najmanje zaslužuju”.
Jedna od najgorih stvari koje muž može učiniti, jest da zaboravi na srce svoje djevojke jednom kada se njome oženi. “Sada je moja”, misle neki.
“Više joj se ne trebam udvarati. Mogu se opustiti.” Muškarac treba osvajati srce svoje žene svakim danom. Jednom kada se na to navikneš i kada to učiniš navikom, to nije teško, ali to trebaš činiti ostatak svoga života. Njezino srce uvijek uzimaj ozbiljno i pokušavaj se brinuti za njega. Ako to budeš činio, imat ćeš mnogo razloga da budeš nasmijan.
Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike.”
