Ovaj umirovljenik je, kako navodi, u Kalesiju prije nekoliko dana išao sa suprugom te je došao na parking lokalnog hotela kako bi parkirao vozilo na lokaciji gdje to i inače radi.

“Kada sam došao na parking, vidio sam plavu torbu. Nijednog auta nije bilo, niti čovjeka. Žena mi je povikala: ‘Što je to? Ne uzimaj!’ Ja sam torbu uzeo… Bila je otvorena, zavirio sam te vidio žuti novčanik, ali i taj novac u torbi”, kaže Alić u izjavi za Nezavisne.

Dodaje kako je potom odlučio torbu predati šefu hotela, dok je on otišao u policiju prijaviti slučaj.

“Kada sam stigao u policiju, pitali su me o čemu se radi. Ja sam im rekao da sam našao torbu s novcem. Kada su me pitali gdje mi je, odgovorio sam da sam je predao tom čovjeku u hotelu. Policajac je sa mnom otišao do hotela, a kada smo prišli, izletio je pred nas onaj čovjek kojem sam torbu dao. On nam je rekao da su bili čovjek i žena i da im je novac predao te kako žele ostati anonimni”, kaže Alić.

Nakon svega, po njegovim riječima, vlasnici ga nisu počastili, iako im je vratio 75.000 eura, u apoenima od po 50 eura.

“Ni ta žena ni čovjek nisu došli kazati - idemo popiti kavu”, naglašava Alić.

Ova poštenjačina nakon svega kaže da mu tuđi novci ne trebaju.

“Ja sam njemački umirovljenik, radio sam u Njemačkoj 45 godina, kao i moja supruga”, ističe Alić.

Po njegovim riječima, vlasnik izgubljenog novca je inače iz okoline Zvornika, a sada živi u okolini Kalesije.

“Taj čovjek i žena rade u Sloveniji, a došli su tog dana u Kalesiju kupiti stan. Bilo je sparno, i kada je žena izašla iz auta, spustila je torbu da se obriše. Otišli su u prodavaonicu i izgleda zaboravili taj novac. Kad je trebalo platiti, shvatili su da nema novaca. Žena je izašla vani i počela vrištati. To je čuo onaj čovjek kojem sam novac predao i rekao joj: ‘Nemoj plakati, evo novaca.’ Oni su uzeli torbu i otišli”, ističe Alić.

Već danima brojni prijatelji i poznanici ga zovu te mu čestitaju na poštenju koje je iskazao.