Službenih podataka o broju onih koji su u potrazi za boljim životom u proteklom razdoblju napustili BiH nema, ali su rezultati analiza domaćeg nevladinog sektora i međunarodnih agencija i organizacija više nego poražavajući.
Tako je, prema podacima Unije za održivi povratak BiH, od 2013. otišlo više od 200.000 ljudi, od čega samo prošle godine oko 60.000, što je, na godišnjoj razini, najviše do sada.
Statistike agencija koje posreduju pri zaposlenju naših radnika u inostranstvu, pokazuje da u Njemačku godišnje ode najmanje 20.000 ljudi, u Sloveniju, Slovačku, Češku, Hrvatsku još toliko, dok oko 15.000 ode u procesu spajanja obitelji. I ova računica pokazuje da BiH tijekom godine napusti najmanje 55.000 njenih građana, od kojih većina i ne razmišlja o povratku na ove prostore, piše SrpskaInfo.
Svjetska banka je, također, nedavno izrazila zabrinutost u pogledu iseljavanja iz BiH, a njihova analiza pokazuje da je ova država za samo pola decenije ostala bez 113.000 radnika, od čega je sreću u inostranstvu prošle godine potražilo oko 55.000. Najviše njih, oko 16.000, otišlo je u Njemačku, gdje su, pretežno, zaposlenje našli u sektoru uslužnih djelatnosti te u građevinarstvu i zdravstvu.
Još masovniji odlazak mogao bi nastupiti od početka ožujka ove godine, kada će u Njemačkoj početi s primjenom novi Zakon o useljavanju stručne radne snage, koji nudi olakšice pri zapošljavanju građanima koji dolaze iz zemalja van EU. Tako će i stanovnici Srpske i BiH, kada je riječ o deficitarnim zanimanjima, moći doći do posla u ovoj državi pod istim uvjetima kao i Nijemci.
Zanimljivo je da se, od ukupno 266.000 novouseljenih u Njemačku van zemalja EU tijekom 2018, čak osam odsto odnosilo na građane iz BiH, što je pokazala i analiza njemačkog Zavoda za statistiku “Destatis” iz Vizbadena. BiH se, tako, našla na trećem mjestu po broju useljenika u ovu državu, iza Indije i Kine.
Kad je riječ o RS-u, neke procjene govore da godišnje u inostranstvo ode najmanje 20.000 njenih građana. S druge strane, svake godine u prosjeku umre preko 5.000 ljudi više nego što se rodi djece, tako da, pored migracija, velika se muka muči i s negativnim prirodnim priraštajem.
Od 2002. godine, pa do kraja 2018, na razlici broja umrlih i rođenih Reublika Srpska je izgubila više od 61.000 ljudi.
Demografe posebno brine i ljuti to što nemamo podatke o broju onih koji su otišli, zbog čega je, kako naglašavaju, teško praviti bilo kakvu ozbiljnu strategiju u pravcu rješavanja ovog problema.
– Država deklarativno žali za tim ljudima i pravi neke mjere, a nije uradila osnovnu stvar, da izmjeri koliki je obim migracija. Nismo mi neka afrička, nego zemlja koja ima uređene granične prelaze. Naši stanovnici ne plivaju rijekama i ne kopaju tunele da bi otišli, nego u druge zemlje prelaze na graničnim prelazima uz biometrijske putne isprave. Imamo mogućnost da zabilježimo svaku pojedinačnu migraciju – kaže za Srpskainfo demograf Aleksandar Čavić.
Dodaje da su, uvođenjem bezviznog režima za putovanje u zemlje EU, migracije postale intenzivnije.
– Ne znam čega se više trebamo plašiti – da li povećanja ili smanjenja emigracije. Za stanovništo bi trebalo da bude strašnije ako dođe do smanjenja broja odseljenih, zato što to neće značiti da smo drastično popravili uvjete za život, nego da smo u potpunosti iscrpili populacioni potencijal, odnosno da, praktično, više nemamo zaliha mladog radno sposobnog i obrazovanog stanovništva, koje može sreću potražiti negdje drugdje. A to nas najvjerojatnije čeka – ističe Čavić.
Više od polovine onih koji su napustili ove prostore jest visokokvalificiran kadar, pokazuje analiza Svjetske banke.
Prema podacima UNESCO-a od 1995, BiH je napustilo skoro 80 posto inženjera te nešto više od 80 posto magistara i 75 posto doktora u oblasti tehničkih znanosti.
Statistika Svjetskog ekonomskog foruma pokazuje da je, prema odljevu mozgova, BiH u konkurenciji 144 zemlje zauzela neslavnu 140. poziciju. Odlaze mladi i obrazovani ljudi, što značajno umanjuje kvalitetu ljudskih resursa, priopćili su iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH.
