Da njihovi potomci, odnosno mi, ne bi proživljavali isto kao i oni, da bi nam život bio ljepši, kad već nije bio njima, a da bi mi ostali pametniji, učeći na njihovim greškama, stari su nam naši ostavljali u naslijeđe narodne izreke. To je kao nekakav pokušaj da se mudrost sačuva, da ne bi mladi trčali pred rudo, da bi otpočetka znali što treba, a što ne treba, da bi odmah znali što je važno, a što suvišno u životu. Nekakav skup mudrosti, koji u kratkoj formi prenosi kodeks življenja.
Mudre poslovice izmišljali su, ili barem zapisivali takozvani „daroviti pojedinci iz naroda“, oni koji su shvaćali da je mudrost vrijednija od zlata i da nikad dovoljno pameti i pametnih savjeta na svijetu biti ne može. Nanovo se uvjeravajući u njihovu točnost, zapisivali su ih, spašavali od zaborava i uspješno prenosili budućim pokoljenima. Čuvali od vatre,mača i paklenog ognja, od tuđinske ruke,od gluposti i praznovjerja. Naši neopjevani heroji, oni koji su zapisivali ili izmišljali poslovice, ravni su antičkim misliocima. A mi im ni zahvaliti ne znamo. Najveća zahvala bila bi naučiti primijeniti te njihove mudrosti na svakodnevnicu.
I vidi vraga, mudre poslovice na ovim prostorima upravo su iste svima, nema tu neke velike razlike, bio Bošnjak, Hrvat ili Srbin razumiješ ama baš svaku od njih. Svaku si osjetio na vlastitoj koži. Većina poslovica postoji i kod drugih, čak i najudaljenijih naroda, u istom, ili nekom sličnom obliku. I to dodatno daje snagu univerzalnosti narodnim mudrostima. Ali, naš problem je u tome što nijednu zapravo nismo naučili, shvatili i primijenili - pa zato proživljavamo nanovo ono što su proživljavali i naši stari. Eh, da su znali kako će im potomci, tehnološkom napretku usprkos, biti gluplji od njih samih, stari bi nam svijet možda ostavio u amanet samo jedno – Gonite se vi u pi*du materinu!
Okrenite se oko sebe, sve što ne valja u Mostaru danas i u ovoj zemlji općenito, stari su ljudi proživljavali i u svoje vrijeme. Samo treba aplicirati pravu poslovicu na pravo mjesto – i sve ti je objašnjeno. Probajte, evo, ako već niste, ubaciti u mostarsku (ili BeHa) svakodnevnicu, sljedeće poslovice:
„Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane!“, “ Čega se pametan stidi, time se lud ponosi!“, „Koji lopovu gleda kroz prste i sam je lopov!“, „Koji laže za tebe, lagati će i protiv tebe!“, „Koji ovisi o drugome, i njegovom psu se umiljava!“, „Bogatstvo mijenja ćud, rjetko nabolje!“, „Pametni ljudi uče se na tuđim greškama, budale na vlastitim!“, „Čovjek se pozna u tri slučaja: u jelu, u bogatstvu i u pijanstvu!“,“Vuk ne vije što je mesa gladan, nego vije da družinu svije!“, „Gdje velika zvona zvone, mala se ne čuju!“
Svima kojima su ružna i zla vremena izgovor da su i oni ružni i zli, stari nepoznati mislilac poručuje: „Ako kantar ne valja, ti budi ispravan!“, uz dužnost da se primijeti „Lako se zlu naučiti, ali se teško od zla odučiti!“. Ima i optimizma: “Ako je muka, nije dovijeka!“ i „Ničija nije do zore sjala“. Također, ono što smo često znali zaboravljati, stara mudrost vraća kao nadu u budućnost: „Bolji je dobar komšija, nego' rđava svojta!“. Ima tu i poslovica koje upozoravaju na pojave u društvu i politici „Kome drugi gaće kroje, ukrivo mu stoje!“, „Koji jači, taj i tlači!“, ali i univerzalna poruka „Prvo meti ispred svoga praga!“
Da se češće zamislimo nad narodnim poslovicama i mudrim izrekama,možda bismo lakše brodili ovom našom svakodnevnicom. Ipak, mogu li narodne poslovice pomoći rješenju mostarskog problema? Može li stara magija riješiti sve probleme dualnosti gradskih institucija? Ima li nešto da se i ovdje može iskoristiti kao neki univerzalni moto ili i stare mudrosti padaju pred mostarskim zidovima i kapituliraju pred vrhuncem ljudskog jada? Hmm..da se pozovemo na onu staru: „Dogovor kuću gradi, a svađa razgrađuje“?
Sve vam je jasno, da postoji želja za dogovorom, u ovom gradu bi se sve brzo dogovorilo. Riješio bi se i Komos i smeće, i Parkovi i Komunalno. Riješili bi se i izbori i financiranje, riješila bi se i dvorana i parking, riješila bi se i kanalizacija i divlja gradnja. Ali, ovdje se zapravo ne želi dogovoriti. I to je bit svega. Kao ona dva ovna na brvnu, svađaju se dva koncepta, hinjski si podmećući preko javnih institucija i javnih poduzeća ovog grada, rješavajući neka međusobna pitanja koja najmanje trebaju interesirati građane Mostara. Ovdje ne vrijedi stara izreka „Pametniji popušta!“. Ovdje „miševi kolo vode“ u svakom smislu, ali dobro znamo da „Riba od glave smrdi!“.
Jednom rječju, da su naši stari znali da će jednog dana osvanuti ovakav Mostar, možda bi nam ostavili brdo poslovica baš za naš slučaj, a možda bi zauvijek zaustavili sve poslovice i mudrosti,prekinuli niz, jer u ovom gradu polako sve prestaje imati smisla. Možda smo upravo mi genaracija koja će obrisati svaku racionalnost i izbrisati vrijednost svih poslovica, jer kakvu mi poruku imamo poslati u budućnost? „Dabogda imao, pa nemao“???
Dok ovo pišem ulazi prijatelj, čita mi preko leđa ovo što sam napisao, pa kaže - Dobro je, ali si zaboravio još i onu „Kad se dvoje bije treći se koristi!“. Pitam ga –Koji treći? A on kaže – Treći, samo to. Tako kaže poslovica.
Bljesak.info
