Stječe se dojam da su arheolozi kontinuirano aktivni. Novi nalazi bilo da su obični ili pak, senzacije i iznenađenje, utiru put suvremenim nomadima – turistima. Najbolji primjer za to su Pompeji – želja manje više svih suvremenih nomada, jasno kad pandemija korona virusa mine, da ga posjete i razgledaju. Grad Pompeje i obližnji Herkulanej u smrt poslao razljućeni Vezuv, 24. kolovoza 79. godine. Njegove ostatke otkrio je arhitekt Domenico fontana koncem 16-og stoljeća, dok su arheološka iskapanja počela polovicom 18-og stoljeća. Naravno još uvijek traju priređujući nova saznanja o njegovim stanovnicima.
Široj javnosti je nedovoljno poznato, a i malo su istraženi ovdašnji spomenici iz razdoblja primjerice Troje, što je od prilike prije 3.300 godina. Gradine i gomile kojima je osobito bogato područje juga Hercegovine naši su Pompeji, naše piramide… Međutim, svjedoci smo da je taj dio naše prošlosti premalo valoriziran i u stručnoj, a kamo li u široj javnosti. Samim tim potpuno je neiskorišten u turističkom smislu. Vidjelo se to najbolje u eri smiljomanije kada su stradale brojne gomile, a da se nitko nije javio u njihovu obranu, mada su to groblja naših predhodnika, odnosno predaka. Gradine ili utvrde, građene na strateškim pozicijama bolje su prošle, jer su teže pristupačne. Do njih bageri teže mogu doprijeti. Što kriju gradinska naselja naših davnih predaka nastojali smo djelomično spoznati posjetom jednoj od najpoznatijih gradina juga Hercegovine – Zvijezdini, koju napola dijele Čapljina i Neum. Poticaj za taj uspon dala je znatiželja Vinka Hercega, ljubuškog arheologa amatera, dok je ulogu vodiča angažiran Ilija Tomić, mještanin Dračeva, koji reče da se sjeća vremena kada mu se Zvijezdina činila puno većom. U međuvremenu smreka i drugo kraško raslinje uklopili su 591 metara visoko kraško brdo, u okolni ambijent.
Na Zvijezdinu se najlakše probiti od opustjelog naselja Kolojanj. Da, doslovce probiti, jer nakon zapuštenih njiva slijedi par stotina metara smreke, crnike, hrasta, drače i sličnog raslinja. Kad stignete na vrh shvatite da ni ononim Zvijezdina nije slučajan. Sa Zvijezdine se dobro ne uočavaju samo „zvijezde“, nego pogled puca na sve strane, na sjever do Veleža, Prenja i Čvrsnice, na zapad sve do Biokova, a na jug na dlanu su delta Neretve i luka Ploče. Ni pogled u pravcu istoka nije zanemariv seže sve do Hrguda ili još planina Bjelasnice. Zvijezdina bi uz nešto arheoloških nalaza, koji naravno podrazumijevaju istraživanja i eventualno restauraciju dijela obrušenih suhozida, bila odlična izletnička tura za turističku klijentelu željnu kristalnih daljina.
Unatoč provjerenim osjetilima Vinka Hercega za arheološke atrifakte nakon lutanja razrušenim kamenim zidinama i oko njih, pronađena je samo jedna ručka. Razmjeri gradine na Zvijezdini su impresivni. Po Hercegovom mišljenju Zvijezdina je gradina iz bakreno-brončanog doba, „koja pripada završnoj fazi bakrenog doba i ranoj fazi brončanog doba, a to je 4.500 do 3.700 godina starosti”, procjenjuje ovaj zanesenjak u arheologiju te impresioniran dimenzijama gradine nastavlja:
„Gradina Zvijezdina je opasana bedemima ima ulaze i sa južne i sa sjeverne strane. Bedemi su široki 2 do 4 metra, a visoki sada oko 1 metar, nekad vjerojatno 1,8 metara. Sa zapadne strane bedemi su široki čak 4 metra što upućuje na zaključak da je s te strane prijetila i najveća opasnost, dok je istočna strana opasna duplim bedemima a ima najmanje tri prolaza. Gradina se pruža u smjeru istok – zapad, duga je oko 400, a široka od 40 do 150 metara…” navodi Herceg na osnovu obilaska kompletnog prostora i okularnog zapažanja.
Međutim, ako na samoj gradini nije bilo nalaza na podestu ispod gradine na naše čuđenje Herceg je vrlo brzo iskopao ostatke keramike – brusa, žrvnja, lijepi… Pri iskopavanju nalaza od koristi su bile i divlje svinje, koje su zadubljene u svoj „posao” otkrile dio ostataka davne prošlosti ovih predjela. Prema tome, naši Pompeji sigurno imaju zanimljivu prošlost, zaslužuju svu našu pažnju do dolaska arheologa. Razmišljamo, ako su Pompeji čekali arheologe dvjestotinjak godina i naše će gradine valjda jednom dočekati svoje istraživače.
Mr. Mirko Rašić: Gradine zaslužuju valorizaciju kako lokalne tako i znanstvene zajednice”
Za mišljenje o nalazima na osnovu slika, zamoli smo mr. Mirka Rašića, asistenta na studiju arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, koji je sažeto kazao:
„Gradinska naselja imaju ulogu privremenih naseobinskih cjelina koje se formiraju na geostrateškim pozicijama u svrhu kontrole pješačkih ili plovnih komunikacija. Gradine uobičajeno imaju središnji zaravnjen plato omeđen jednim ili više nizova suhozidnog bedema. Izvan toga dokumentiramo i manje omeđene prostore za svakodnevne aktivnosti, koji su često pozicionirani na padinama u smjeru toplijih strana svijeta. Ovakav obrazac dijele Zvijezdina i Brstinova gradina na području Čapljine. U nedostatku bilo kakvih oblika organiziranog arheološkog istraživanja, na temelju skromnih površinskih nalaza njihovu aktivnost možemo smjestiti u uobičajene okvire brončang i željeznog doba, a najkasnije do aktivnog prisustva Rimljana.
Unatoč skromnim spoznajama, brojni trgovi života prapovijesnih zajednica na ovom prostoru, dio su našeg ukupnog kulturnog identiteta i kao takvi zaslužuju valorizaciju lokalne i znanstvene zajednice”, zaključuje mr. Rašić.
Dušan Musa / Radio Čapljina
