Naime, Maria je rođena u Slovačkoj kao deveto od jedanaestero djece u obitelji, a i njezin suprug Vitomir – Vito je sedmo, ujedno najmlađe dijete u obitelji. Sudbina ih je spojila 1996. godine u Međugorju, kada je Maria s grupom hodočasnika došla u ovo marijansko svetište. Nakon upoznavanja i skorašnjih zaruka, u studenom 1997. godine upravo su se u Međugorju i vjenčali. Danas žive u selu koje pripada općini Čitluk te se bave raznim uslužnim djelatnostima. Vitomir je umirovljeni policajac, a Maria medicinska sestra koja se, između ostalog, bavi i njegovanjem starijih osoba.
Tradicijski običaji
Za Božić i božićne blagdane, kaže nam Maria, u njihovoj obitelji vlada posebno ozračje. Svi su uključeni u pripreme i odrađuju svoj dio posla onoliko koliko su u mogućnosti.
„Kada dođe Badnji dan, kitimo bor i stavljamo jaslice od kukuruzovine koje je napravila moja pokojna majka. Navečer unosimo badnjak, a nakon toga nas očekuje posna večera. Mlađa djeca idu na dječju polnoćku, a obično netko od njih sudjeluje i u uprizorenju živih jaslica. Muž i starija djeca potom idu na polnoćku, dok ja privodim kraju pripreme za božićni ručak. Na Božić, uz čestitanje, spremamo se za svečano misno slavlje. Vrijeme nakon mise rezervirano je za ručak, a nakon toga nezaobilazno je čestitanje prijateljima i susjedima. Na blagdan sv. Stjepana, na zajednički ručak dolaze nam, pak, muževa braća i sestre s obiteljima. To i jest bit Božića – radost i sreća koju dijelimo s najbližima“, rekla je Maria za Dnevni list.
Dodala je kako su i u Slovačkoj slični običaji u vrijeme priprave za Božić.
Na Badnji dan ukrašava se božićno drvce i stavljaju jaslice, a kada su u pitanju jela, u Slovačkoj je ovaj dan nezamisliv bez ribe, francuske salate, kupus čorbe s dodatkom suhih šljiva, posnih oblatni…
„S večerom bismo počeli u sumrak, a prije toga tata bi pročitao odlomak iz Svetog pisma. Večer bi zatim protekla u iščekivanju poklona, a najviše polnoćke. Na sam Božić smo obično jeli hranu koja je bila pripremljena za Badnji dan“, pojasnila nam je Maria.
Prilikom razgovora osvrnuli smo se i na svakodnevni život i zadatke u kojima sudjeluju svi članovi obitelji.
Odgoj djece u vjeri
„Živimo na selu i već godinama ne kupujemo meso ni mliječne proizvode. Na našoj maloj farmi imamo životinje o kojima se brinemo, kao i o vrtu te vinogradu, a i djeca nam pomažu u mnogočemu. Trenutačno imamo troje studenata, dvoje srednjoškolaca i troje osnovnoškolaca. Ponekad nije lako, no uz Božju pomoć i naš rad i trud, sve se stigne. Osobito zahtjevno bilo je razdoblje kada su djeca bila mala pa je muž morao raditi i po nekoliko poslova“, ispričala nam je je naša sugovornica.
Danas, kada imaju makar malo više vremena, uspiju ponekad otići na koncerte, druženja, ali i do Slovačke na kratak odmor.
Mandići su aktivni i u svojoj župi. I Maria i Vito članovi su liturgijske skupine, a Vito i pjeva u župnom zboru sv. Stjepana Prvomučenika. Također, on je dugogodišnji član Franjevačkog svjetovnog reda, a Maria je to postala 2018. godine.
„Trudimo se odgajati djecu u vjeri. Mlađi pjevaju u dječjem zboru, stariji su uključeni u Framu, pa mogu reći da je naš obiteljski život jako povezan sa životom crkvene zajednice. Naša obitelj je uistinu velika i ona nam predstavlja najveće bogatstvo. U tom obiteljskom gnijezdu djeca će odrasti, danas-sutra poći svojim putem, ali i opet doći, pojesti omiljeno jelo, nasmijati se… Bogu hvala na njima i na našem braku!
Koristim ovu prigodu da uime svoje obitelji svim čitateljima zaželim sretan Božić! Neka ljubav i praštanje nadjačaju sve tegobe u našim obiteljima u ovim izazovnim vremenima“, poručila je za kraj razgovora Maria.
Piše: Antonela Marinović Musa / Dnevni list
