Ako k tome dodamo i nasilje te maltretiranje kojem su izloženi, osobito na TikToku, razloga za razgovor sa stručnim osobama o ovoj temi imamo napretek. Ovaj put naša sugovornica je bila Ljubica Krišto, magistra sestrinstva, savjetovateljica i psihoterapeutkinja pod supervizijom.

Primarna uloga obitelji

„Odgoj i podučavanje djece i mladih u današnjim okolnostima izuzetno je zahtjevna uloga, kako za roditelje tako i za odgajatelje. Moralna, skrbna, ali i zakonska odgovornost svakog roditelja je da se bavi svojim djetetom i osigura mu osnovne uvjete za život, hranu, stan, financijska sredstva, ali i da gradi međusobni odnos. U svakodnevnici koja je pretrpana obvezama i zadacima, roditelji često zaborave pitati djecu kako su, kako žive, s kim se druže... Rekla bih da daju ogromno povjerenje djeci koje svakako treba postojati u jednom uzajamnom i uvažavajućem odnosu, ali ne smiju zaboraviti primarnu ulogu obitelji, a to je da se trudimo biti uključeni u život svoje djece od samog početka njihova života“, kazala nam je Krišto na početku razgovora.

Ako roditelji i odgajatelji nude neke druge vrijednosti unutar obiteljskog okruženja - razgovore, društvene igre i zajedničke aktivnosti, onda itekako utječu na promjenu okolnosti u kojima dijete živi.

„Čovjek je socijalno biće i žudi za kontaktom, pa makar bio i preko ekrana. To je način na koji dijete zadovoljava svoje potrebe za pripadanjem i važnosti, ali i zabavom. Poneki sadržaji na TikToku, ali i drugim mrežama, nikako nisu odgojno prihvatljiva okolnost u kojoj se dijete razvija i osposobljava za život. Njihov utjecaj možemo umanjiti redovitim provjeravanjem što dijete radi na internetu i kakve sadržaje pregledava“, istaknula je Krišto.

Zabrane ne donose dugoročne rezultate

Dodala je kako okolnosti ne upravljaju s tim kako ćemo živjeti svoj život, no itekako utječu na izbore koje ćemo učiniti. Djeca su radoznala i traže odgovore na brojna pitanja, a ako ih roditelj ne ponudi, onda su prepuštena drugim utjecajima koji često imaju destruktivne posljedice na njihov razvoj.

Krišto nam je pojasnila i to kako zabrana korištenja TikToka te ostalih društvenih mreža nije najbolje rješenje problema.

„Pojam kontrola u našem jeziku često označava ograničenja, zabrane, nametanja i slično. U terapijskom procesu i preventivnom radu trudim se ponuditi percepciju i razumijevanje kontrole. Dakako da pravila trebaju postojati zbog strukture koja potiče zdrav razvoj, ali nije poželjno špijunirati, optuživati ili kritizirati, nego postići dogovor i suradnju. Izbor postoji, ali treba razgovarati i o posljedicama te preuzimanju odgovornosti za učinjeno. Naravno da postoje situacije kada roditelji donose odluku za koju smatraju da je najpovoljnija u trenutnim okolnostima i onda kad se dijete ne složi i želi nešto drugo za sebe, nađu način kako će to učiniti. A kad je potreba za ljubavlju i pripadanjem zadovoljena, veće su mogućnosti da će uvažiti našu odluku.

Zabrane rijetko donese dugoročne rezultate. Zašto je to tako?

Na taj način dijete stvara iskustvo na temelju prisile da odustane, da netko upravlja s njim i tako gradi uvjerenje kako je netko drugi odgovoran za njegovu sreću ili nesreću. S tim uvjerenjem ne može razvijati svoj puni kapacitet, jer nije usmjereno prema sebi, nego prema drugome. Nadzor, razgovor i ograničavanje korištenja određenih sadržaja svakako su bolja opcija. Također, treba imati na umu da i roditeljima treba podrška, jer se često ne znaju uskladiti s vlastitim očekivanjima, ali i očekivanjima društva. Navedeno dovodi do toga da pucaju po šavovima, a to utječe i na odnose unutar obitelji. Poželjno bi bilo kada bi se roditelji više obraćali stručnjacima za podršku“, rekla je Krišto.

Savjeti mladima

U praksi, kako je nadalje navela, u zadnje dvije godine povećan je broj tinejdžera i njihovih roditelja koji traže rješenje ovakvih problema.

„Roditelji često ne razumiju kako dijete uči upravo od njih, interneta, zajednice… Od iznimne je važnosti u kakvim uvjetima i okolnostima odrastaju naša djeca, odnosno što prate, kakav je odnos majke i oca, od kuda djetetu ideja za određenom vrstom ponašanja, zašto ga koristi… Sadržaji koje djeca konzumiraju vezani su za potrebe koje nisu zadovoljili u stvarnom svijetu, tj. u realnom odnosu. Primjerice, ako dijete kritiziramo, šaljemo mu poruku da ga vidimo kao nesposobno, naravno s idejom da se „opameti i krene dobrim putem“. No velike su mogućnosti da će se uz takav pristup i poruku osjećati bezvrijedno. Važno je da se upute nikad ne odnose na osobnost djeteta, već na konkretno ponašanje koje dijete čini. Ako djetetu stvaramo osjećaj manje vrijednosti, veći je rizik da će pretraživati sadržaje na TikToku gdje neka „super“ skupina želi novog člana učiniti važnim, makar se to odnosilo na nešto što nije lijepo ili što ugrožava ljudski život. Dakle, svako ljudsko ponašanje je namjensko i služi nam da zadovoljimo neku potrebu. Nažalost, često ne razmišljamo na koji način i koje posljedice ti načini dugoročno donose“, naglasila je Krišto.

Za kraj razgovora dala je nekoliko savjeta mladima kako mogu iskoristiti slobodno vrijeme, bez da ga provode u virtualnom svijetu.

„Danas mladi ne znaju razgovarati, kriju emocije, ignoriraju ih ili potiskuju, što ima velike posljedice za njihovo mentalno zdravlje. Uz uobičajene preporuke, razgovore i povezivanje s realnim svijetom i ljudima, preporučujem i šetnje, tjelesne aktivnosti, čitanje, ali i molitvu te odlazak na svetu misu i duhovne obnove. Čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, o kojoj se moramo brinuti i njegovati je“, zaključila je Krišto.

Piše: Antonela Marinović Musa / Dnevni list