Sestra Ljubica (84) nadaleko je bila poznata po svojim biljnim pripravcima, čajevima i melemima koje je radila od hercegovačkog ljekovitog bilja i kojima je pomogla tisućama i tisućama ljudi, koji su je posjećivali u njezinoj rodnoj kući u zaselku Batin kod Posušja u Hercegovini.
Sestra Ljubica Bernardica Kovač bila je redovnica Kćeri Božje ljubavi i upravo zbog svojeg Bogom danog dara u liječenju, s dopuštenjem svojih redovničkih poglavarica, živjela je izvan samostana i pomagala ljudima. Svatko bi, čim bi došao pred njezinu kuću, zatekao mnogo parkiranih automobila s BiH, hrvatskim, ali i inozemnim registarskim pločicama.
U čekaonici, a za lijepih dana u dvorištu, veliki broj ljudi strpljivo je čekao da ih ona primi u zakazanom terminu, a često se događalo da se taj zakazani termin odulji na kojih sat više čekanja jer je sestra Ljubica imala za današnje vrijeme gotovo nevjerojatnu osobinu da svakoga slušatelja, odnosno pacijenta kojega prima na razgovor i pregled sasluša od početka do kraja.
Nikoga nije prekinula, kažu njezine pomoćnice, nego je doslovce puštala da izgovori sve što ima, a to je nekad znalo doista potrajati.
“Mnogi iskoriste priliku i donesu pet-šest povijesti bolesti svojih iz obitelji, susjeda ili prijatelja pa potraje i dok to pogledam. Kako ću ih samo tako otpraviti kući…” opravdavat će i te svoje razloge sestra Ljubica u jednom od razgovora za Večernji list, naglašavajući kako nikada nijedan svoj pregled nije naplatila.
Svojim poslanjem s. Ljubica Bernardica Kovač bila je posebna žena u današnjem vremenu. Njezin život prošao je u skromnosti, jednostavnosti i poniznosti, a svojim poslanjem poslala je poruku da se isplati biti skroman, strpljiv i ponizan te bezrezervno pomagati drugima.
Njezino djelo nastavit će njezine pomoćnice i učenice, koje je uputila u svoje tajne ljekovitih pripravaka i koje će nastaviti primati pacijente u njezinoj rodnoj kući.
Darko Pavičić / Večernji list
